Nasilje u porodici, seksualno uznemiravanje od strane komšija, proganjanje na društvenim mrežama, suicidne misli - ovo su samo neki pd slučajeva koji su se dogodili u Novom Sadu prethodih mjeseci, a koje je zabilježio SOS Ženski centar u ovom gradu.
Samo tokom mjeseca juna SOS Ženski centar zabilježio je 43 poziva za podršku u situaciji nasilja što je, prema riječima koordinatorke udruženja Ivane Perić, duplo više nego u istom periodu prošle godine.
Osvrćući se na period od pojave korona virusa u našoj zemlji, govori da u martu nisu imali mnogo poziva i da veći broj kreće od aprila.
- U saradnji sa udruženjem "Irida" iz Novog Sada pokrenuli smo kampanju "Nasilje je uvijek izolacija" i to je u junu podiglo pozive. Imali smo duplo više poziva nego u junu prošle godine, a 80-90 odsto poziva bilo je na temu nasilja - priča Perić.
Dodaje da nisu svi pozivi u vezi sa nasiljem u porodici, ali jeste 80 odsto njih.
- Što se tiče nasilja u porodici, jedna djevojka prijavila je nasilje nad bakom od strane oca, bilo je poziva zbog nasilja od strane bivšeg partnera. Primijetila sam da, što se tiče porodičnog nasilja, postoji istorija nasilja - jedna žena, koja je 40 godina u braku, prijavila je nasilje prije mjesec dana. Ona je rekla da je nasilja bilo od 10. godine braka - dodaje naša sagovornica.
Perić dodaje da su u junu imali dva slučaja seksualnog uznemiravanja od strane komšija.
- U jednom od njih, žena je osjećala sramotu i grižu savjesti i htjela da se ubije. Seksualno uznemirivanje naš sistem ne prepoznaje dovoljno kao vid seksualnog nasilja. Imali smo i slučaj seksualnog nasilja očuha nad pastorkom, što mi je uvijek najteži slučaj seksualnog nasilja. U ovom slučaju je reagovano po hitnom postupku - priča Ivana Perić.
S obzirom na činjenicu da su ljudi više "onlajn", Perić dodaje da su primili pozive i zbog nasilja u obliku proganjanja na društvenim mrežama.
- Imali smo 5-6 slučajeva vezanih za proganjanje na društvenim mrežama. Djevojke su pričale da su u sat vremena dobijale 20-30 poruka, veliki broj "zahtjeva", jedna je rekla da je primila poruku od nekoga da ju je negdje vidio - priča Perić.
Poziva je bilo i iz drugih gradova, dodaje naša sagovornica, a djevojke su zvale zbog uznemiravanja od strane bivšeg momka ili nepoznate osobe.
- Kada je u pitanju fizičko nasilje, žene više ne zovu da pitaju šta da rade, one se same sjete da prijave nasilje i to je velika stvar, sada zovu da pitaju kome dalje da se obrate. Zanima ih šta može da dobije kada on izađe iz pritvora nakon 30 dana, šta će biti ako se vrati u dom. Primijetila sam da je ekonomski faktor, odnosno nedostatak sredstava, ono zbog čega se žene najčešće ne odlučuju da izađu iz nasilja- priča Perić.
Dodaje da su imali više zahtjeva za smještaj u Sigurnu kuću, koja je otvorena tokom pandemije.
