Mirnes Ćibo, pripadnik Vatrogasne jedinice iz Konjica kojeg je juče tokom intervencije u selu Repovci napao pripadnik Avdo Jusufbegović, pripadnik Specijalne jednice Federalne uprave policije i nanio mu povrede, u potresnoj ispovijesti za “Avaz”, kaže da se osjeća jako poniženo, jer je mučki napadnut dok je radio svoj posao.
Imam bolove u ramenu i vratu, ali gore od toga je što se osjećam jako poniženo. Juče sam bio dnevna smjena. U 15.55 sati zazvonio je telefon u bazi. Javio sam se na poziv. Muškarac je prijavio da gore sijeno i štala, te da je ugrožena i kuća. Kazao je da se to dešava u mjestu Repovci. Smirio sam ga i rekao da odmah polazimo. Ja sam vozio kamion. Sve sam prestigao što se moglo prestići. Žurili smo koliko smo mogli. Inače, to mjesto je udaljeno od Konjica 20-ak kilometara. To je sve uzbrdo – opisao je Ćibo.
Kada sam im se istrgnuo govorili su: “Šuti“
Kako je kazao, po dolasku na mjesto požara vidio je da su mještani u panici.
– Nije se znalo šta ko radi. Samo sam im rekao da se smire i da će sve biti uredu. Primijetio sam da je vatra obuhvatila četiri stoga sijena. Lijevo od tih stogova je bila jedna štala, a desno druga. Iznad tih stogova nalazila se kuća. Prema našoj procjeni kuća nije mogla biti ugrožena od požara nikako. Pružili smo odmah jednom kolegi vatrogasno crijevo da gasi ovaj prvi stog sijena. Dobro smo procijenili, imali smo vodu i ne može nam ništa što se tiče objekata biti ugroženo. Naglašavam da se sijeno ne može gasiti, to nikada niko u životu nije ugasio, nema šasne… Sve što se više gasi stvara više dima – kaže Ćibo.
U tom momentu je primijetio kako se vatra približava drugoj štali.
– Pružio sam drugo vatrogasno crijevo i počeo sam gasiti. Imao sam četiri tone vode, a u toku vožnje prema Repovcima nazvali smo da dođe još jedna cisterna, ako bi nam slučajno zafalilo. Te kolege su došle za 20 minuta. Štitio sam štalu i malo sam po stogu gasio da ne smeta vrućina, pošto je bilo užasno vruće. To je naš posao, to tako treba i postupili smo po našim pravilima – opisao je Ćibo.
– Odjednom sam osjetio udarac s leđa. Bez ikakve riječi me je taj policajac udario i oborio na zemlju. Potom mi se obratio riječima: „P***a ti materina, koliko vam treba da dođete. Ja razumijem ljude da njima minuta izgleda kao godina, ali došli smo najbrže što smo mogli. Nakon toga su prišla još trojica ili četvorica. Udarali su me. Kada sam im se istrgnuo govorili su: “Šuti“. Kada sam se okrenuo njega više nije bilo tu. Sav sam se tresao i uzeo sam telefon da zovem policiju. Oni su vikali: „Šta to hoćeš, nemoj zvati policiju, mi ćemo svi reći da ništa nije bilo, da lažeš“. Ja nisam obraćao pažnju i htio sam prijaviti policiji. Ovaj jedan mi je prišao i rekao: „Slušaj, ako zivneš policiju bit će belaja“ – priča detalje šokantnog događaja vatrogasac Ćibo.
– Čim je patrola došla oni su se drugačije ponašali. Grlili me i molili da ne govorim policajcima ništa. Ovo je bruka i sramota. Dođeš čovjeku da spašavaš kuću da bi te napali i tukli. Umjesto da mi je došao i rekao „treba li ti šta pomoći“ , a ne da me napadne. Pa to je isto da on kao policajac puca na zadatku, a da ja dođem i da mu otmem pištolj. Imam povrede na vratu, ramenima, rukama i ogrebotine, ali opet ponavljam poniženje je najgore od svega.
Sada svaka intervencija meni je stres. Tog čovjeka ne poznajem ni ostale ljude ne znam. Ovo mi je drugi put da dolazim u to selo, prvi put je bilo zimus kada im je napadao snijeg pa sam išao da im čistim put da bi mogli mlijeko prodati. I, to mi je hvala za pomoć. Nisam otišao na bolovanje. Stalno imamo požare žao mi je da kolege ostavim na cjedilu – zaključio je Mirnes Ćibo.
