Arifović je proglašen krivim za ubistva civila zarobljenih 12. jula 1992. godine u mjestu Zalazje kod Srebrenice, koji su ranije predali oružje, kao i da je 21. juna 1992. u mjestu Ratkovići kod Bratunca ubio Živana Prodanovića. 

Smajlović je proglašen krivim da je pucanjem u tijela mrtvih izvršio njihovo skrnavljenje, ali je oslobođen krivice da je učestvovao u ubistvima. 

Vijeće Suda BiH je Amira Salihovića oslobodilo krivice za nezakonito hapšenje devet lica nakon vojne akcije u Zalazju 12. jula 1992. i njihovo odvođenje u nepoznatom pravcu, od kada nisu više viđeni. 

Predsjedavajući sudija Staniša Gluhajić rekao je da je Vijeće poklonilo vjeru ključnom svjedoku optužbe "O-2", te da je utvrdilo da su oštećeni imali status civila. 

"Vijeće nije prihvatilo alibi Arifovića da je bio teško ranjen u to vrijeme i da se teško kretao, kao ni Smajlovića da nije bio u Srebrenici", istakao je Gluhajić. 

Tokom suđenja, koje je trajalo više od dvije godine, Tužilaštvo BiH i odbrane su ukupno saslušali oko 30 svjedoka, nekoliko vještaka, čitani su iskazi preminulih svjedoka, te je uložena materijalna dokumentacija. 

Ključni svjedok Tužilaštva BiH "O-2" izjavio je da je vidio optužene Arifovića i Smajlovića kako pucaju u zarobljenike ispred stare policijske stanice u Srebrenici 12. jula 1992. godine. 

On je rekao da je Arifović pucao u jedno lice tokom akcije u Ratkovićima. 

"Ugledao sam Ćizu Arifovića kako se popeo na gumu kamiona. Čuo sam pucanj i vidio kako jedan zarobljenik pada", rekao je "O-2", pojasnivši da je vidio "kad je Ćiza ubio čovjeka". 

Svjedok "O-2", koji je iskaz dao posredstvom videolinka iz Beograda, rekao je da je nakon toga Arifović ušao u stanicu i vratio se "gurajući dva zarobljenika", u koje je pucao iz automatske puške.

Prema njegovim riječima, nakon što je još pet ljudi iz zatvora stavljeno s drugim zatvorenicima na kamion, utovarena su i tijela dvojice mrtvih u koje je pucao Arifović. 

"O-2" je istakao da je, kada se otvarala zadnja strana kamiona, prva osoba u koju je Arifović pucao, "izgleda, davala znake života", što je "vidio Smajlović i opucao rafal". 

On se prisjetio akcije u Ratkovićima, kada je, kako je dodao, vidio ubistvo Živana Prodanovića. "Arifović je skočio i gurnuo Živana, uzeo pušku i po Živanu ispalio rafal", rekao je svjedok. 

O napadu na Zalazje, izvedenom 12. jula 1992. godine, govorilo je više svjedoka Tužilaštva BiH, među kojima i Desanka Dragičević, čiji je suprug ubijen tog dana. 

Ona je ispričala da je čula kako su Zulfo Tursunović i Naser Orić odveli devet ljudi iz sela Zalazje nakon što su se predali. 

"Čula sam da su odvedeni u Srebrenicu i da niko od tih ljudi nije ostao živ. Kažu i da među njima nije bio moj suprug", izjavila je Dragičevićeva. 

Božana Simić je o zarobljavanju muža Petka, kako je posvjedočila, čula od vojnika koji je bio na zadatku u Zalazju. 

"Poznato je da ga je zarobio Naser Orić i da je odveden za Srebrenicu. Dalje ne znam šta je bilo s njim", rekla je ona, dodavši da su posmrtni ostaci njenog supruga pronađeni nakon 20 godina. 

Svjedok Božo Pavlović naglasio je da su mu mještani iz Ratkovića ispričali da je Živan Prodanović ranjen na njivama, kada je bježao. 

Posmrtni ostaci Prodanovića, prema riječima svjedoka, pronađeni su najvjerovatnije dva mjeseca nakon napada. 

"Majka mu je lobanju grlila", rekao je Pavlović, pojasnivši da je puno puta na televiziji prikazivana Prodanovićeva majka kako drži lobanju i kuka. 

Svjedok Radenka Stanojević rekla je da su tokom napada na Ratkoviće 21. juna 1992. godine ubijeni njen muž i komšija Živan Prodanović, a ona je ranjena. 

Suđenje u ovom predmetu počelo je u junu 2016. godine. 

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.