Kliniku za Ginekologiju i akušerstvo hitno je, uz pomoć medicinara, napustila i Mirjanina četvorogodišnja kćerka. 

 “Ovdje mi je kćerka ostala u utorak naveče u bolnici, pa sam sad došla da je vidim, ali uspjela sam samo nakratko da je vidim. Čekam sad da dođem do doktora da vidim stanje njeno. Sad je bila tu, možda je i ušla. Eno vidim je u kolicima tamo... Ma, katastrofa, ne znam šta se dešava. Jeste li se uplašili, koliko vam kćerka ima godina? Pa jesam, kao majka, nisam ovdje budem u Sloveniji”, rekla nam je Mirjana Čirić.

Umjesto da su pacijenti i medicinski radnici u operacionim salama, ambulantama i odjelima, mi stojimo ispred UKC-a i čekamo da policija pregleda naše klinike, kaže direktor UKC-a. 

“Tek rođene bebe, nevine bebe su isto bile ugrožene, bilo im je prijećeno i sreća pa smo bili pribrani i organizovani i da smo im obezbijedili maksimalnu zaštitu. Zdravstveni radnici su heroji i još jednom su to pokazali, ostali su sa vitalno ugroženim pacijentima, nepokretnim pacijentima i onima na kiseoniku i sa malim bebaba, malom djecom”, izjavio je Vlado Đajić, generalni direktor UKC-a Republike Srpske.

Ne plašimo se za sebe, nego za svoju djecu, najčešća je rečenica koja se jutros mogla čuti ispred ginekologije. 

“Ja kao ja se ne plašim, ali roditelj sam, imam djecu, normalno da se za njih plašim. I vi vidite da je učestalo to. Ko zna šta se sve može i ko iza toga stoji.”

“Nije baš svejedno. Dođeš u bolnicu ono čudne scene, dođeš u bolnicu ono svi vani.”

“Ja sam samo čuo da se moram paziti da negdje ne naiđem na nešto opasno.“

Već drugi dan Banjalučane uznemiravaju dojavama o postavljenim bombama. Simptomatično je to što ciljaju na najranjivije grupe stanovništa. Juče djecu u školama, danas bolesne u zdravstvenim ustanovama.