Sudsko vijeće proglasilo ih je krivim za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, počinjen od maja 1992. do januara 1996. godine. 

Bivši predsjednik Skupštine opštine Hadžići, te kriznog štaba i ratnog predsjedništva te opštine Mustafa Đelilović i komandant Devete brdske brigade takozvane Armije BiH Nezir Kazić osuđeni su na po 10 godina zatvora. 

Bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti Hadžići i član kriznog štaba Fadil Čović, te upravnik logora "Silos" Bećir Hujić osuđeni su na po osam godina zatvora. 

Komandir policije u Pazariću Mirsad Šabić i zamjenik upravnika logora "Silos" Halid Čović osuđeni su na po šest godina, dok je upravnik logora u magacinu u kasarni "Krupa" u Zoviku Šerif Mešanović osuđen na sedam godina zatvorske kazne. 

Stražar u logosu "Silos" Nermin Kalember osuđen je na pet godina zatvora. 

Predsjedavajuća Sudskog vijeća Minka Kreho rekla je da su optuženi krivi što su od maja 1992. druge do januara 1996. godine na širem području Sarajeva, pa i opštine Hadžići, svjesno i voljno omogućili i organizovali zatvaranje srpskih i hrvatskih civila u logoru "Silos", Osnovnoj školi "9. maj" u Pazariću i magacinu kasarne "Krupa" u Zoviku. 

Kreho je navela da su zatvorenicima tokom zatočenja bila uskraćena osnovna ljudska prava, te da su im nečovječnim postupanjem nanošene teške tjelesne povrede i da su tjerani na prisilni rad. 

Ona je istakla da je Sudsko vijeće utvrdilo da su svi zatvoreni bili civili, te da nije utvrdilo da je njihova izolacija bila u funkciji bezbjednosti, kao što je odbrana tvrdila. 

Obrazlažući presudu, Kreho je navela da je Đelilović održavao postojanje zatočeničkih objekata dok se ne sazna sudbina muslimana u Hadžićima. 

Ona je istakla da su Đelilović i Mirsad Šabić organizovali i izvršili hapšenje srpskog stanovništva, dodajući da je Šabić lično izdao naređenje i učestvovao u njihovom hapšenju na području Hadžića.

Kreho je navela da je uhapšeno oko 500 lica, među kojima su bili maloljetnici, žene i starci, uz obrazloženje da su posjedovali naoružanje. 

"Civili su iz svojih kuća odvedeni u Policijsku stanicu gdje su ispitivani i tučeni, a neki su direktno odvedeni u logor `Silos`", dodala je Kreho. 

Tokom obrazlaganja presude, predsjedavajuća Sudskog vijeća rekla je da su Bećir Hujić, Šefik Mešanović i Mirsad Šabić dovodili srpske civile u Osnovnu školu "9. maj" u Pazariću, a da su u "Silos", osim Srba, dovodili i hrvatske civile, dodajući da su to činili, iako su znali da ovi objekti nemaju uslove za prihvat civilnih lica. 

Kreho je naglasila da je Sudsko vijeće utvrdilo da Đelilović i Nezir Kazić nisu pokrenuli potrebne aktivnosti kako bi uslove za boravak u ovim objektima doveli na zadovoljvajući nivo. 

Ona je navela da su zatočenici ležali na betonu, da nisu imali odgovarajuću odjeću i obuću, da nisu imali osnovne higijenske uslove, da su bili iscrpljivani glađu, te da im nije pružena adekvatna zdravstvena zaštita. 

Vijeće je zaključilo da Šabić, Čović, Kalember, Kadić i Hujić nisu spriječili stražare da, zajedno sa licima sa strane, neovlašteno ulaze i fizički zlostavljaju zatvorena lica kojima su namjerno nanosili ozbiljne fizičke povrede. 

"Oni su tjerali zatvorenike da se između sebe tuku. Kalember je tukao zatvorenike i u ćelijama rukama, nogama, letvama, lancima, a Hujić je puštao vojnike i policajce da ulaze u `Silos` gdje su zatvorenicima nanosili teške povrede, polomljene ruke, rebra, vilice", obrazložila je Kreho. 

Kazić, Hujić i Mešanović su, kako je navela, pojedinačno određivali ko će ići na kopanje rovova za potrebe takozvane Armije BiH. 

Ona je dodala da je Kazić određivao lokacije na borbenim linijama na kojima su zatvorenici, i po 20 časova uz batine, obavljali radove, te da su pojedini ranjeni, poginuli ili ubijeni. 

Optuženi Hujić, Mešanović i Halid Čović oslobođeni su krivice za uslove koje su vladali u objektima, kako je rekla Kreho, jer su na to svakodnevno upozoravali i tražili njihovo poboljšanje od Đelilovića i Kazića. 

Kreho je istakla da je za uslove u objektima oslobođen i Fadil Čović jer Stanica javne bezbjednosti nije bila nadležna za uslove u "Silosu". 

Osmorici optuženih će u kaznu biti uračunato i vrijeme koje su proveli u pritvoru. 

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Apelacionom vijeću Suda BiH. 

Suđenje optuženim počelo je 19. aprila 2012. godine.