"Došao je s prijateljem i sjedili su tu satima. Njih dvojica su u to vrijeme, u razmaku od tih nekoliko sati, popili litru i pol pelinkovca te pola litre viljamovke", govori konobar A. Ž.

"Dolazio bi jednom mjesečno sa ženom, kad bi se otišao ošišati u susjedni frizerski salon. Inače bi bio ok, zezancija, normalan u kafiću. Nikad ne bi bilo problema s njim... Njegov prijatelj iz kvarta, koji je s njim išao u školu, pričao mi je da je Nađ bio prvi koji bi smirivao situaciju kad bi došlo do nekakvih gluposti", tvrdi A. Ž.

"Ne znam, bio je normalan gost. Nemam pojma šta mu se dogodilo u glavi", sliježe ramenima konobar.

Njegov kolega iz suprotne smjene potvrdio nam je sličnu priču. Djevojke u susjednom frizerskom salonu nisu bile raspoložene za razgovor, samo su nam kratko potvrdile da se Nađ tu dolazio šišati.

Ne zna se gdje je bio sljedećih nekoliko sati, nakon pelinkovca i viljamovke na Vrbiku. Odgovor smo pokušali pronaći na Remizi, gdje je s Majom živio kao podstanar. Međutim, sve informacije koje bismo dobili završavale su u dva rukavca: ili ga nikad u životu nisu vidjeli ili bi nas slali na lokacije iz kojih nije bilo moguće izvući suvisliju informaciju.

Na trešnjevačkom taksi stajalištu kažu kako nemaju pojma gdje se Nađ kretao. Imao je, naime, prevozničku firmu Juri Žuri, koju je registrovao na kobnoj Cimermanovoj 2. Mrzovoljni taksisti sakrili su se u hladu, ispod nadstrešnice, dok je sunce žarilo obližnje tramvajske šine. Automobile su ostavili nekoliko metara dalje, širom otvorenih prozora. Kažu kako je, koliko znaju, Nađ vozio za Uber, a oni o Uberu nemaju dobro mišljenje.

Šalju nas u centar grada, u Masarykovu. Tamo je, navodno, Nađ redovno stajao sa svojom Škodom. Slijepa ulica. Ni jedan jedini od parkiranih taksista koji su se izmjenjivali u neposrednoj blizini Cvjetnog trga nije vidio ni poznavao Nađa. Ili barem tako tvrde.

Vraćamo se na izvorište, na Remizu. Konobari u trešnjevačkim kafićima vrte glavama na spomen Nađova imena. Nije im svejedno, ne žele govoriti o njemu. Nije dobro za posao da se zna da je bio njihov gost. Upućuju nas prema obližnjem kafiću, ali taj je zbog godišnjeg odmora zatvoren. Tamo je, kažu, Igor redovno dolazio. Zaposlenici okolnih kafića kažu da ga ne poznaju. Jedan konobar kaže da ga je vidio jednom, dvaput...

Pitamo ekipu za šankom u jednoj gostionici znaju li u kakvom je društvu bio. Je li se kretao među nekim mutnim ljudima?

"Svi smo ti ovdje malo mutni" smije se zalizani tamnoputi muškarac u žutoj majici.

"Ali reći ću ti jednu stvar. Nije on bio s Remize. Ne bi se on ovako lako izvukao da je bio s Remize - komentariše samoubistvo drugi “hrabri” prijatelj".

Prodavači stripova i odjeće takođe ništa ne znaju o licu koje danima nije silazilo s naslovnica svih domaćih medija. Jedna prodavačica u novinskom kiosku kaže kako nema pojma ni o kakvom ubistvu, ni o Kajzerici ni o kakvom Igoru Nađu. Bila je, kaže, na godišnjem. Zbunjenoj ženi smo u kratkim crtama prepričali mučne dijelove stravičnog višestrukog ubistva.

Nakon što je, prema konobarovom svjedočanstvu, popio veću količinu alkohola na Vrbiku, Igor Nađ nestaje na nekoliko sati. Pojavljuje se naveče, oko 21.20 sati, na Kajzerici. Dolazi pred kuću svoje djevojke Maje Tojagić, u pratnji njenog desetogodišnjeg sina Paula. Dječaka šalje da izvidi situaciju.

Komšija nam je ispričao kako je Paulo pogledao kroz svaki prozor. Nađ je zatim, nakon kratkog čavrljanja sa komšijom, izvukao pištolj. Ubio je Paula, Maju, Josipu, Filjku, Dragomira, Davora... Smaknuo je cijelu porodicu Tojagić, s Josipinim mladim zaručnikom.

Stjepan Grubina, prvi komšija, izletio je iz kuće i vidio dječakovo tijelo kako potrbuške leži u dvorištu. Drugi komšija je vidio neidentifikovano žensko tijelo na ulaznom pragu. Pola tijela je bilo unutra, pola vani. Zajednički hodnik koji je vodio prema njihovim stanovima prošaran je tragovima metaka. Vidljiva je rupa u ormariću, kao i probijeno staklo. Jedan od komšija ima rupu u vratima od zalutalog Nađeva metka.

Nejasno je kako je Nađ, nakon što je popio toliku količinu alkohola, uspio tako brzo pobiti cijelu jednu porodicu. Bila je to egzekucija kao da ju je obavio profesionalni ubica, komentarisali su forenzičari. Sjeo je zatim u auto, onu istu Škodu kojom je razvozio mušterije, i nestao u smjeru Brezovice. Specijalna policija okružila je Kajzericu i dala se u masovnu potragu. Duge cijevi opkolile su kvart pod Hendrixovim mostom.

Našli su ga kasnije, oko tri sata ujutro. Locirali su mu signal mobitela. Okružili su ga i počeli dovikivati. U gluvo doba noći, u obruču policije, Igor Nađ se ubio. Pucao si je u desnu sljepoočicu. Nikad neće odgovoriti zbog čega je počinio najstrašniji masakr.

Pokopan je u četvrtak, u krugu porodice.