S.M. supruga N.M. kaže da postoji vjerovatnoća da se radi o njenom deveru s obzirom na to da je mjesto gdje su ljudske kosti pronađene relativno blizu Ćurline. Takođe, Milić je u vrijeme nestanka imao šezdesetak godina koliko su stručnjaci procijenili da je bio star i čovjek čije su kosti otkrivene u njivi.

- Slaviša je živio sam nakon smrti roditelja, nikada se nije ženio niti je imao djecu. Najbliži rođak bio mu je moj suprug, uvijek mu je izlazio u susret za sve što mu je bilo potrebno ali mu je zamijerao što je dosta pio. Sjećam se da je par dana prije uvođenja vanrednog stanja zbog pandemije, 2020. godine doživio saobraćajnu nesreću. Vozio je bicikl kada ga je u blizini niškog Novog groblja neki vozač udario kolima. Policija je obavijestila mog supruga da je Slaviša lakše povrijeđen pa mu je rečeno da ode po njega s obzirom na to da nije bio u stanju da vozi bicikl. Dovezli smo ga kući a kako su njegove povrede zahtijevale previjanje, sutradan smo otišli u Doljevac da mu to sredimo. Međutim, kada smo se vratili ustanovili smo da mu gori kuća – priča snaha nestalog čovjeka.

Opisujući okolnosti koje su prethodile Slavišinom nestanku, S.M. objašnjava da je tada brigu o njemu preuzeo doljevački Centar za socijalni rad.

- Na poziv policije došao je tadašnji direktor Centra sa Hitnom pomoći pa je Slaviša odvezen u Doljevac u neku ustanovu za takve slučajeve. Suprug je tražio broj telefona da bi mogao da se interesuje šta mu je sa rođakom, zvao je nekoliko puta, rečeno mu je da je zbrinut u Doljevcu. Tada je počelo vanredno stanje, zbog pandemije nam je ograničeno kretanje, smatrali smo da je Slaviša na sigurnom s obzirom na to da se o njemu starao Centar za socijalni rad. Novembra 2020. godine moj suprug je odlučio da ga posjeti da bi u Centru saznao da mu je brat nestao. Rekli su mu samo da su zatekli otvorena vrata te prostorije u kojoj je boravio te da ne znaju gdje je otišao. Suprug je bio revoltiran tim saznanjem, smatrao je da je morao da bude obavješten da je Slaviša napustio ustanovu. Sa tadašnjim direktorom Centra otišli smo u Poštu da vidimo da li je i gdje podizao socijalnu pomoć, da bismo ga eventualno na taj način locirali. Međutim, rečeno nam je da novac na računu stoji mjesecima – kazala je S.M.

Zabrinuta rodbina odmah je prijavila Slavišin nestanak policiji a strepnja za njegovu bezbednost javila se kada su saznali da je jednom prilikom zatečen na Železničkog stanici u Doljevcu te da je na nogama umjesto cipela, imao samo plastične kese.

- Rečeno nam je da ga je policijski službenik tada vratio u ustanovu. Ne razumijem zbog čega tada nešto nije preduzeto, to je ukazivalo da sa njim nešto nije u redu te da postoji rizik da se dovede u opasnost – kaže ogorčena žena.

Komentarišući mogućnost da pronalazak skeleta u njivi u Pasi Poljani reši misteriju nestanka njenog devera, S.M. kaže da bi to njihovoj porodici donijelo neku vrstu mira.

- Najbolje bi bilo da se to uopšte nije desilo, ali ako su to stvarno njegove kosti, bar ćemo znati šta je sa njim bilo. Dok DNK ne kaže svoje, ne možemo biti sigurni da je to on. Čujem da se pominje da je imao neke proteze na zubima, ja takvih saznanja o njemu nemam. Međutim, znam da je nosio protezu na oku jer ga je izgubio prilikom neke povrede. Nadam se da će rezultati analize biti uskoro gotovi kako bismo okončali neizvesnost koja nas muči dvije godine – zaključila je Slavišina rođaka.

Skelet i dalje nepoznatog muškarca, 19. oktobra u njivi u Pasi Poljani pronašao je ratar Zvonko Milić tokom pripreme jesenje setve. Obdukcija je pokazala da na kostima nema tragova koje bi ukazivale da je smrt nastupila nasilno. Ni na tijelu ni u široj okolini osim pantalona nije pronađena druga odjeća niti cipele niti bilo šta od dokumenata što bi pomoglo identifikaciji posmrtnih ostataka.

(Telegraf)