Nakon dvije masovne pucnjave u Srbiji, penzionisani pripadnik Specijalne antiterorističke jedinice Dragan Džamić kaže za "RTS" da sve što se desilo može da se označi kao "amok napadi".
Objašnjava da je osnovna karakteristika "amok napada", ili pomamnog ubistva, namjera napadača da u što kraćem vremenskom roku ubije i povrijedi što više ljudi. Ističe da prevencija takvih događaja obuhvata multidisciplinarni pristup.
Penzionisani pripadnik Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) Dragan Džamić kaže da je 2016. godine jedna radna grupa radila na prikupljanju podataka i izradi analize i priručnika za obuku pripadnika SAJ-a u vezi sa takozvanom "amok situacijom".
"Sve ovo što se kod nas dešava i slično u svijetu, označava se kao amok napadi. U Americi se koriste izrazi jurišni amok i aktivni strijelci. Do prvih saznanja o amoku došli smo u kontaktu sa kolegama iz inostranstva sa kojima smo imali zajedničke obuke i razmjene iskustava", ističe Džamić.
Objašnjava da "amok" podrazumijeva ekstremni oblik nasilničkog ponašanja i ekstremni kriminalni čin u kojem dolazi do višestrukog ubistva ljudi na otvorenom ili u zatvorenom prostoru, ali bez odlaganja, u vrlo kratkom vremenskom roku i uz naglašeno afektivno stanje izvršioca.
"Afektivno stanje izvršioca uglavnom karakterišu bijes, mržnja, želja za osvetom, nekontrolisano i razdraženo ponašanje. Osnovna karakteristika amok napada, odnosno napada aktivnog strijelca ili pomamnog ubistva, jeste namjera napadača da u što kraćem vremenskom roku ubije i povrijedi što više ljudi", navodi Džamić i ističe da se dešava u prosjeku i osam ubistava po minutu.
"Prevencija obuhvata multidisciplinarni pristup"
Džamić kaže da prevencija "amok napada" obuhvata multidisciplinarni pristup.
"Ne može se jednostrano sagledavati problem jer su i uzroci koji do njega dovode različiti i kompleksni. Treba pričati sa djecom, sa bližnjima, sa rođacima, sa kolegama na poslu, jer se tu stiču prve informacije i prvi pokazatelji da nešto nije u redu", savjetuje Džamić.
Naglašava da je glavna odlika "amok napadača" da to nije trenutno stanje, nego da o napadu već duže vrijeme razmišljaju i to ih okupira.
"Treba pratiti i uočavati promjene i tragove u ponašanju, pratiti, analizirati, izvještavati policiju ako treba i reagovati – voditi ih na liječenje. Veliki broj napadača je prikrivao svoje bolesti i nije htio da se liječi. To mora da bude opštedruštvena akcija na opštedruštvenom nivou", ističe Džamić za "RTS".
