Ovaj svjedok Tužilaštva BiH nije mogao da se sjeti datuma kada se to dogodilo, ali je naveo da je tog kobnog dana granatiranje počelo ujutro oko osam časova.

"Bio sam preko puta opštine kada se čulo zviždanje granate iz pravca Bjelimića. Prva je pala preko puta samoposluge u Ulici Pešuta Klarića, a odmah za njom pala je druga u centru Kalinovika, u Karađorđevoj ulici. Otišao sam u Stanicu gdje su mi rekli da je poginula Stanislava, a da su ranjene Dušanka i Јelena", ispričao je Faladžić.

On je ispričao da ga je šef smjene uputio da obezbijedi mjesto nesreće na kojem, kako je rekao, nije zatekao nastradale djevojčice jer su odmah prebačene u Dom zdravlja.

"Zatekao sam Rajka Višnjevca koji je čekao inspektora Gagovića iz Foče da obavi uviđaj, a okupilo se i nekoliko građana. Vidio sam krv, gelere granate, razbacane školske torbe i stvari koje su iz njih ispale", svjedočio je Faladžić.

Svjedok je potvrdio da je od kolega čuo da je u mjestu Mjehovina, dva kilometra od Kalinovika, od granate ranjen Ratko Đogić, te da su pričali da je u Potocima granata ranila dječaka Miroslava Tošovića.

Tokom indirektnog ispitivanja Drekovićevog branioca Kadrije Kolića, Faladžić je rekao da kao pripadnik policije nikada nije bio na položajima na Treskavici, da vojni objekti Vojske Republike Srpske nisu bili u gradu, te da ništa ne zna o podmetanju plastičnog eksploziva 15. maja 1995. u centru Kalinovika.

Kolić je i ovom svjedoku postavljao niz pitanja koja se ne odnose na period obuhvaćen optužnicom, što je Sudsko vijeće zabranilo uz obrazloženje da ona nisu relevantna u ovom slučaju.

Prema optužnici, Dreković je u proljeće 1995. izdao direktnu, strogo povjerljivu naredbu artiljerijskim jedinicama na širem području opštine Konjic da izvrše neselektivno granatiranje Kalinovika, naseljenog Srbima.

U optužnici se navodi da je u granatiranju tokom maja i juna 1995. godine ubijeno petnaestogodišnje dijete, a teže i lakše ranjeno više djece i odraslih, te razoreno više objekata.

Nastavak suđenja zakazan je za 5. novembar.