"Aquana" je zatvorena! Zašto? Sa kojim kriminalnim ciljem na umu? I na čijem umu? To su pitanja.

"Dug 'Aquane' je 10 miliona maraka i oni koji su vodili ovo preduzeće ne mogu ostati na njegovom čelu", izričit je početkom mandata bio prvi čovjek Banjaluke Draško Stanivuković.

Po preuzimanju grada, novi gradonačelnik Draško Stanivuković nije gubio vrijeme i odmah je počeo da insistira na problematičnosti "Aquane", koja je do njegovog dolaska bila samo jedno - omiljeni gradski bazen.

Ali, Stanivuković nastavlja gurati priče o problemu preduzeća "Aquana" i tamo gdje problema nije bilo, Stanivuković se potrudio da ih stvori.

"Jedno idejno rješenje je da Gradski olimpijski bazen izdvojimo iz 'Aquane' i da uđemo u restrukturiranje samog preduzeća, koje može, uvjeren sam, da bude profitabilno", govorio je Stanivuković.

Stanivuković smjenjuje Vedrana Mitrovića, direktora "Aquane", a na njegovo mjesto postavlja svog čovjeka Velibora Vukajlovića, i od tog trenutka kreće lavina afera.

Od pokvarene hrane u frižiderima, do manjka preko 138.000 maraka u poslovnim knjigama - nepravilnosti u JP "Aquana" samo izlaze na vidjelo. Inspekcija je utvrdila da se brojke u knjigama ne poklapaju sa realno zatečenim stanjem. U kuhinji manje robe nego što bi trebalo. Sličan problem i u šanku sa pićem, pokazuju podaci iz inspekcije. Zbog svega toga aktuelna skupštinska većina tražila je smjenu aktuelnog direktora "Aquane", kome je gradonačelnik Draško Stanivuković danima tražio opravdanja.

Stanivuković je konačno uspio i napravio "Aquanu" problemom. Koji je Stanivukovićev interes u svemu ovome?

Jednostavno - novac.

Kako?

Treba dovesti "Aquanu" pod stečaj, zatim treba predložiti rješenje stečajnog problema u vidu projekta "Futur 2", čiji nacrti već postoje u Gradskoj upravi.

"Mi imamo tu rješenje koje se zove 'Futur2'. Dakle, daleka budućnost, ali možemo sve završiti za dvije godine ako bude vaša podrška", obrazlagao je Stanivuković pomenuto rješenje.

U sklopu projekta "Futur 2" predviđena je izgradnja 60.000 kvadrata stambenog prostora, koje će onda kao premium nekretninu nuditi građevinskim firmama i pregovarati dalje "ispod žita".

Zamislite, na 60.000 kvadrata sa, recimo, 500 maraka čiste zarade po kvadratu. Investitoru ostaje 30 miliona maraka.

Ovaj put Stanivuković nije uspio u svojim namjerama jer nema skupštinsku većinu, koja mu ne dozvoljava izmjenu regulacionog plana.

Gradonačelniče, dokle!?