Radnika hronično nedostaje na depopularizovanim područjima poput Korduna i Banije, Like i Gorskog kotara, a čim se turizam probudio, i na Jadranu se opet pokazao manjak zaposlenih svih profila - kuvara, recepcionera, konobara, sobarica i čistačica, vozača i trgovaca.

Majstora nema ni za lijek, a ako vame se dogodi bilo kakav kvar na ostrvu možete se pozdraviti s popravkom do septembra ili oktobra.

Ljudi jednostavno ne stižu na sve strane, a posla je preko glave, piše Slobodna Dalmacija.

Na vrhuncu sezone turizam puca po šavovima. Rezervacije stižu u posljednji tren. Niko se nije pripremio za ovakvu navalu gostiju pa su posljednjih dana nerijetke situacije u kojima strancima nema ko da pruži usluge smještaja, čartera ili rentakara, a u mnogim restoranima, zbog manjka radne snage, narudžbine jedva stižu na vrijeme.

Nije više problem ni u niskoj cijeni radne snage. Rekordne 2019. godine kuvarima, kao deficitarnom i zbog prirode posla cijenjenom kadru, plate su osjetno porasle, ali svejedno ih fali jer ih traže i ovdje i u inostranstvu, a za dobrog glavnog kuvara ne žali se novca.

Pranje posuđa u kuhinji i osoblje koje pomaže kuvaru, poslovi za koje nisu potrebna posebna znanja već samo dobra volja, plaćaju se i po hiljadu evra (osam hiljada kuna) neto, ali svejedno nedostaje onih koji bi radili na tim pozicijama.

Gde se kriju razlozi manjka radne snage? Šta se to događa u Hrvatskoj posljednjih godina?

Decenijama se kukalo "nema posla, mladi ne rade", a sad se sve okrenulo naopako.

"Problem je kompleksan. Postali smo žrtve vlastitog uspjeha i kvaliteta koje smo postigli u određenim područjima. Evo, gledajte fudbal. Mi smo svjetski drugoplasirani. Naši talentovani igrači igraju mahom po stranim klubovima jer su tamo dobili kudikamo bolje ponude, pa su logično iskoristili te šanse. Što se naše ugostiteljske ponude tiče, ali i generalno gledajući cijelog uslužnog sektora, mi taj posao znamo da radimo i radimo ga iz godine u godinu sve bolje. Slikovito rečeno, u gastronomiji mi nismo najbolji, ali igramo Ligu prvaka. I to je poznata stvar i izvan naših granica. Zato naši kuvari, konobari, ali i frizerke, maseri, trgovci..., dobijaju bolje ponude iz Evrope, pa provjereno dobar kadar završava u Njemačkoj ili Irskoj", kaže Ivo Vrdoljak, vlasnik poznatog splitskog restorana "Zrno Soli".

Vrdoljak je mišljenja da se odlazak radne snage preko granice može zaustaviti samo pametnom i sistematskom državnom politikom.

"Nemam, srećom, taj problem, jer sam na vrijeme okupio dobar tim, ali dio poslodavaca u Hrvatskoj prinuđen je da zaposli bilo koju radnu snagu jer jednostavno ne može da bira. Neshvatljivo je da iz naših srednjih škola pa i s fakulteta, dolaze mlade djevojke i mladići koji jedva šta znaju o poslu za koji su se školovali. Umjesto da uče o ugostiteljstvu, rješavali su zadatke iz matematike koji bi i meni, koji sam bio vrsni matematičar i odlazio na takmičenja zadavali muke", kaže Vrdoljak.

Dodaje da Evropa s jedne strane boljim platama mami najbolji kadar svjesni da te poslove radimo bolje nego oni, jer u ugostiteljstvu zbog turizma Hrvatska ima više iskustva, recimo, nego Nijemci, a s druge strane, školstvo se nije prilagodilo tržištu rada.

Poslodavci troše izuzetno mnogo vremena da bi mladost nakon školovanja osposobili za određene poslove koji su im potrebni, ukazuje on.

Vrdoljak ne misli da je problem u sezonalnosti turizma, jer zimi nema potrebe za tolikom radnom snagom kao u ljetnjim mjesecima, već u pristupu poslu.

"Stvari su prilično jednostavne. Ako nekome stvarno treba radno mjesto, plata, a ako od toga egzistencijalno zavisi jer nema drugih prihoda, onda mu sigurno neće biti važno koliko će dugo raditi, nego će odmah prionuti poslu. Država ne smije da dozvoli da nezaposleni primaju naknadu na Zavodu za zapošljavanje i rade na crno. No, to se ne rješava drakonskim kaznama, nego stvaranjem stimulativne poslovne atmosfere u kojoj će takvo ponašanje postati izuzetak, jer se ono, jednostavno, neće isplatiti", zaključuje Vrdoljak.