Direktor beogradskog Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila Radoš Đurović navodi da migranti koji se nalaze u Srbiji nastoje da uđu u BiH, koja za njih predstavlja bezbjedno mjesto, ali da u njoj ne žele da se zadržavaju, dok ih, istovremeno, Granična policija BiH vraća nazad u Srbiju.
"Ljudi idu. Prisutna je informacija u kampovima i van kampova da je BiH opcija i da je bezbjedno mjesto, pa su svi upućeni ka BiH da pokušaju da prođu. Te informacije se brzo šire među izbjeglicama", ističe Đurović.
On napominje da u Srbiju ulaze nove izbjeglice sa juga, iz pravca Makedonije i Bugarske, kao i neke avionima iz Irana, sa kojim Srbija ima liberalni vizni režim, pa jedan broj Iranaca traži azil u Srbiji. Đurović ističe da se migranti ilegalno "guraju" nazad u Srbiju iz pravca Hrvatske i Mađarske, a nova praksa je da se to sada radi i iz pravca BiH.
"Od prije nedjelju i nešto više, dobijamo svjedočenja ljudi da su zaustavljeni u pokušajima da uđu u BiH i da su vraćeni bilo od srpske policije, ali mnogo češće od Granične policije BiH - da su im oni odbili ulaz i vratili ih nazad u Srbiju", navodi Đurović.
On pretpostavlja da u BiH ulaze migranti ne samo iz pravca Srbije, već i iz pravca Crne Gore, rutom iz Albanije, tako da se u BiH sada ukrštaju ta dva kraka. Kada se pogleda prethodnih nekoliko mjeseci, može se uočiti da je povećanje broja migranata u BiH upravo rezultat velikog priliva iz pravca Srbije, odakle su ka BiH otišle hiljade ovih ljudi.
"To vidimo na licu mjesta i u kampovima gde ti ljudi žive pošto se njihov broj prepolovio. Svi oni idu ka BiH, koja je trenutno glavno mjesto gde oni idu", napominje Đurović.
Migranti doživljavaju BiH kao bezbjednu destinaciju, kao mjesto gdje mogu da borave neko vrijeme i nesmetano prođu (ka Zapadu).
"Nikome od njih nije želja da ostane u BiH i ne vide je kao konačnu destinaciju, već kao jednu od posljednjih opcija na putu ka Zapadu", objašnjava Đurović.
On ukazuje na činjenicu da se ruta preko BiH formirala tek kada je Mađarska gotovo zatvorena i od kada postoji oštar tretman i zaustavljanje ljudi na granici Hrvatske i Srbije.
Kada je riječ o migrantima u Srbiji, Đurović kaže da taj broj iznosi od 4.000 do 5.000, od kojih je 3.000 u kampovima, u koje sada oni više ne žele, već im je cilj da se sami domognu Zapada.
Đurović naglašava da je u kampove u Vojvodini gotovo nemoguće ući jer migranti ne mogu dobiti dozvolu, pa ih šalju u one na jug Srbije.
Kada je riječ o procjenama o razvoju migrantske krize, one nisu optimistične kada je u pitanju Balkan, koji ovaj problem ne može da zaobiđe, jer će se tu ljudi zadržavati duže pošto su za njih balkanske zemlje bezbjdne.
"Pogotovo u svjetlu restrikcija i guranja ljudi nazad u balkanske zemlje ili pokušaja stvaranja nekih tampon zona", navodi on.
Ako i uslijedi masovniji priliv iz pravca Turske, navodi Đurović, sigurno se neće ponoviti scene iz 2015. godine, ali će taj priliv opteretiti Balkan.
Đurović naglašava da za EU balkanske zemlje imaju relativno urađene sisteme, nalaze se u procesu pridruživanja Uniji i sa njima se lakše može dogovoriti i planirati kontrola migracija, nego sa zemljama u Mediteranu, Africi i Aziji.
On navodi da je veliko pitanje šta namjerava Evropa sa migrantima koje ne želi, ali da sumnja da migracija teško može biti zaustavljena jer je to globalni fenomen.
"Ne vidim da restrikcije mogu zaustaviti migracije - mogu samo ojačati krijumčarenje i patnju ljudi. Ali, regulisanje životnih uslova u zemljama odakle migranti dolaze i pomoć u izgradnji sistema u tim zemljama predstavlja preduslov za efikasno zaustavljanje migracija", ističe on.
