Desetogodišnji dječak iz Herceg Novog Miloš Bogdanović pročitao je svoje pismo Svetom Savi na litiji u Tivtu u junu ove godine, koje su poslije režimski mediji u Crnoj Gori dočekali na nož.

Pismo dječaka Miloša Bogdanovića prenosimo u cijelini:

Dragi moj Đedo,

Znam da nisi volio da budem tužan. Nisam. Ušao sam u svoju sobu. Razmišljam o svemu. Najviše o tebi.

Moja majka mi je ulila ljubav prema tebi. Pričala mi je o danima i godinama provedenim u Cetinjskom Manastiru. Kaže nije bila gladna, žedna... jer si ti uvijek bio za sve tu. Voljela te kao oca. Bio sam mali i bolestan ti si me obišao a ja tebe nisam mogao, jer mi glupa korona to nije dozvolila. Ljudi koji me poznaju znaju koliko te volim. Koliko mi značiš. Neću pisati u prošlosti. Ti si tu. Tu uz mene. Zajedno smo koračali do pobjede.

Jesam mali godinama ali sam koračao sigurno u odbranu svetinja. Recitovao. Ponosno stajao pored tebe. Bio si tužan kad si saznao da me napao neki tamo nebitan novinar i to zbog pisma Svetom Savi. Savjet koji si mi dao čuvam samo za sebe. Nadao sam se. Molio sam se. Priznajem da sam plakao. Za mene si bio junak, Kosovski heroj. Mislio sam moj Vladika, moj jedini Đed će pobijediti i dobiti i ovu bitku. Bog je odlučio da odmoriš. Na krst koji si nosio više nije bilo mjesta za rane i bol koji su ti godinama nanosili neki zli ljudi, a znam ja da si ih ti volio i oprostio im. Ti si bio takav.

Došao sam sinoć. Pored tvog odra. Znam vidio si me. Čuo si moju molitvu. Bio sam tužan, jer fizički više nisi sa nama. Gledajući te sa krstom u ruci, shvatio sam da si samo zaspao. Odmaraš. Spremaš se za nova djela, jer Gospod te uzeo da njemu pomogneš.

Doći ću ti često na grob, moliću se. Razgovaraćemo ti i ja. Ja ću nastaviti da recitujem, da budem odličan đak i dobar fudbaler. Ti znaš da je meni fudbal sve. Zato ova naša utakmica nije završena. Svaki gol koji dam biće za moje Đedove, za tebe, pratićeš me i blagosloviti sa neba. Moja zvijezda vodilja dalje kroz život biće tvoj lik. Biću ponosan što sam živio u doba jednog velikog svetitelja.

Sveti Oče Amfilohije, Đede, da te više ne mučim. Odmaraj, spremaj se za nova djela, jer znam da nećeš mirovati ,navikao si da bdiš nad nama. Blagoslovi me. Moj brat Otac Miajlo i ja ćemo ispuniti tvoj blagoslov, bićeš ponosan. Nebeski zaštitniče, carstvo ti nebesko i vječan ti spomen. Moli se za svoju djecu.

Tvoj mali Miloš Bogdanović će te vječno čuvati u svom srcu!!