U Zagrebu se početkom 20. vijeka pisalo ćirilicom. Mnogi natpisi u samom gradu su bili ispisani ćirilicom, mada je Zagreb bio sastavni dio Austrougarske monarhije.
Nakon reforme srpskog prosvetitelja Vuka Кaradžića kada je narodni jezik standardizovan i uveden kao književni, srpski jezik i ćirilično pismo su postali ujedno i jezik i pismo Hrvata.
Ljudevit Gaj je otvoreno, kao i mnogi drugi, ilirski jezik smatrao srpskim:
„Taj n. p. sav svijet znade i priznaje, da smo mi književnost ilirsku podigli i uveli, nu nama još niti izdaleka nije na um palo ikada tvarditi, da to nije serbski već ilirski jezik, pače ponosimo se i hvalimo Bogu Velikomu što mi Hervati s bratjom Serbljima sada jedan književni jezik imamo".
— palibrate (@palibrate) September 4, 2017
