"Oluja“ je zaustavila djetinjstvo Jovane Hrvačević iz Knina. Igralište su, te ’95. zamijenili duga kolona i bezbroj pitanja na koje nijedno dijete nikada ne bi trebalo da traži odgovor. Kućni prag u Kninu ne mogu da izbrišu ni decenije. Za ATV priča da je sjećanja mnogo, ali jedno je najbolnije.
"Sjećam se samo ulaska u auto. Majka i otac su nagurali samo najosnovnije stvari i krenuli smo. I slika koja je meni kao djetetu od tada sedam godina ostala u glavi, to je djed na kućnom pragu koji neće da pusti moju mlađu sestru iz krila, iz naručja. I to je nešto što je ostalo i što boli i dan danas", rekla je Jovana Hrvačević iz Knina.
Bolna su sjećanja i mnogih Ličana koji su zauvijek napustili svoja ognjišta. Tomislav Budimir čuva nekoliko fotografija. Čuva ih od sebe, jer prošlost nikako da ode u zaborav. U Lici je ostavio sve što je imao.
"Ja kad sam došao kući, pustio sam stoku iz štala. I mi kada smo otišli ono su to pokupili. Kuću su zapalili nekih mjesec dana poslije Oluje. E sad koji je to bio cilj.. Najvjerovatnije da se ne bi neko vratio pošto su znali da u toj kući imaju mladi ljudi. Ja i pokojni brat.. I naravno da se očekivalo da će se mladi ljudi vratiti. A kada im uništiš sve, kad nemaju gdje, znaju da se neće vratiti nikada", rekao je Tomislav Budimir iz Like, opština Gračac.
Istu sudbinu dijele i Ljubica i Mile iz Pecke. U Pecku se nisu vratili nikada. Kažu da tamo više nemaju dom, porodicu i prijatelje. Najviše ih, pričaju za ATV, boli to što za zločin u „Oluji“ još niko nije odgovarao.
"Sjećam se svega toga. Nikada to ne mogu da zaboravim kako je bilo. Bilo nam je jako teško, početku kad smo došli ništa nismo imali. Sada je već sve to lakše, ali uz veliki rad i trud", rekla je Ljubica Miljanović.
"Pa oni nikad nisu krivi. To je poznato. Oni su pozvali naše da ostanu, pa koji su stali te s poubijali i mučili. Oni imaju svoju istinu i toga se drže. Kako da ne boli, naše su sve osudili, a ovdje ne odgovara niko. Naših na stotine sela je popaljeno, narod protjeran, nije odgovarao niko". rekao je Mile Poštić iz Pecke.
Sagovornici iz ove priče, živote su započeli u Srbiji. Tamo su pronašli utočište i dom. Vrata za izbjegle otvorio je Banstol, mjesto nadomak Novog Sada.
"Teške su to sudbine naroda pogotovo onih koji su izgubili nekog bližnjeg. Nekoga ko je ostao bez oca, majke..djeteta, bilo koga drugog. Da je mora cijeli svoj život prenijeti u jednoj prikolici. U jednoj torbi, u jednoj koloni", kazao je Siniša Hrvačević, protonamjesnik, starješina hrama Blage Marije u Banstolu.
Ipak, rodnu grudu ništa ne može da zamijeni, kažu oni koji su silom, morali da napuste svoje domove u nekadašnjoj Republici Srpskoj Krajini.
Iz temelja su ponovo započeli živote uz nadu, da će zločinci jednom stati pred lice pravde.
