Arheolozi su pretpostavili da su nastradali prije nekoliko hiljada godina članovi iste porodične zajednice, ali do sada najveća genetička studija masovnog ubistva pokazala je suprotno.
Prije oko 6200 godina, grupa od preko četrdeset muškaraca, žena i djece brutalno je ubijena i sahranjena u masovnoj grobnici na istoku današnje Hrvatske. Kada je grobnica otkrivena 2007. godine, arheolozi su smatrali da su žrtve egzekucije bili pripadnici iste porodične zajednice. Međutim, nova studija objavljena u časopisu PLOS ONE otkriva da većina žrtava nije bila u međusobnom srodstvu. Ovo iznenađujuće otkriće ne daje puno odgovora, ali otvara dosta novih pitanja. Najvažnija od njih su: "Zbog čega su ove osobe ubijene i ko ih je ubio"?
"To je pitanje od milion dolara", navodi vodeći autor studije Mario Novak, arheolog sa Instituta za antropološka istraživanja u Zagrebu. "Jednostavno, ne znamo. I ukoliko se neki čvrsti arheološki dokazi ne pojave u blizini lokaliteta, mislim da nikad nećemo ni saznati", dodaje.
GROBOVI ISPOD GARAŽE
Drevna grobnica je otkrivena slučajno, tokom izgradnje garaže u hrvatskom selu Potočani. U jami širine dva metra i dubine nešto manje od jednog metra pronađeni su ostaci najmanje 41 osobe. Neki su očuvani u celosti, dok su drugi rasuti u delovima.
Arheolozi sa Univerziteta u Zagrebu koji su pozvani na mesto otkrića pretpostavili su da se radi o žrtvama savremenih sukoba – Drugog svetskog rata ili ratnih dešavanja iz devedesetih godina. Ipak, prva ispitivanja nisu pokazala ostatke metaka ni uniformi, a na zubima nisu otkriveni tragovi plombi.
Tokom dodatnih iskopavanja pronađeni su ostaci drevne keramike, a metod radioaktivnog ugljenika pokazao je da je nalazište staro 6200 godina. Na osnovu starosti, lokacije i tipa pronađene grnčarije, istraživači su zaključili da su žrtve pripadale Lasinjskoj kulturi.
Mario Novak navodi da se o ovoj kulturi veoma malo zna i da je do sada pronađena samo još jedna grobnica Lasinjske kulture u Hrvatskoj. "Ovo je jedan od najmanje istraženih praistorijskih kulturnih kompleksa u regionu", ističe. Istraživanja sa prethodnog lokaliteta upućuju na to da su pripadnici Lasinjske kulture bili pastiri koji su se sa svojom stokom selili, u zavisnosti od godišnjeg doba, prema oblastima pogodnim za ispašu. Bavili su se i kopanjem rude bakra od koje su pravili alat.
Bioarheološki radovi su identifikovali 21 muškarca i 20 žena, od osoba starosti 50 godina, među njima su bili i adolescenati i djeca od oko dvije godine. Bilo je jasno da nisu umrli prirodnom smrću.
Tri odrasla muškarca, četiri odrasle žene i šestoro djece imalo je oštećenja lobanje sa strane ili na potiljku. Smrtonosne povrede, prelomi nastali udarcima tupim predmetom, ubodne rane i posekotine, nastale su korišćenjem oružja ili alata. Pretpostavlja se da su korišćene kamene sekire, palice ili metalno oruđe. Oružje nije pronađeno, ali deluje da su sve povrede nastale u istom vremenskom trenutku.
Istraživače je posebno iznenadila činjenica da su neke lobanje imale tragove višestrukih povreda. "Za većinu žrtava, jedan udarac je bio koban", naglašava Novak. "Ali nekoliko osoba ima čak četiri povrede lobanje. To je ipak znak preterivanja i svireposti."
ISTORIJA NASILJA
Odmah je bilo jasno da ovo masovno ubistvo nije rezultat ratnih sukoba. U grobnicama stradalih u bitkama uglavnom su sahranjeni adolescenti ili odrasli muškarci, ali ne žene i djeca. Takođe, nisu otkrivene povrede lica ni rane na dlanovima, što se dešava kada žrtve instinktivno podignu ruke kako bi se zaštitile od napada. Ovi ljudi su vjerovatno bili zarobljeni, u čučnju ili na koljenima i vezanih ruku. "Oni se nisu branili", navodi Novak. "Rekao bih da je u pitanju unapred isplanirano masovno ubistvo."
Lokalitet u Potočanima nije prvi ovog tipa koji je otkriven u Evropi. Jedna starija masovna grobnica pronađena je u Halberštatu u Njemačkoj. U njoj su bili ostaci žrtava koje su usmrćene udarcima u predjelu potiljka. "Povrede lobanje su veoma slične kao kod drugih žrtava masovnih ubistava koje sam ispitivao. Lokacija je slična, kao i starosna dob, nažalost", ističe Triš Birs, osteolog i paleopatolog sa Univerziteta Kembridž.
U nadi da će saznati nešto više o žrtvama iz Potočana, istraživači su uzeli uzorke DNK sa 38 skeleta. Rezultati su pokazali da svi imaju zajedničke genetske pretke. Pored malog procenta gena zapadnoevropskih lovačkih naroda, preovlađuje veza sa narodima poreklom iz Anatolije u današnjoj Turskoj. Oni su donijeli poljoprivrednu aktivnost u Evropu pre oko 8500 godina. Nekoliko milenijuma kasnije, njihovi potomci su lutali Balkanom sa svojim stadom.
Većina žrtava nije bila u bliskom srodstvu – čak 70 posto. Ipak, DNK analizom su identifikovani članovi iste porodice – muškarac, njegove dvije kćerke i njegov bratanac. Pretpostavlja se da su žrtve bile dio veće zajednice sačinjene od brojnih porodica.
