Jednostavno, sistem posla je takav, dodaje vozač, koji, kad ne vozi, vrijeme provodi u Dugoj Resi.

Mihalić, vlasnik kompanije BDM Transporti, vozi od 18. godine, a 2013. je kupio svoj kamion, otvorio kompaniju, pa sada uglavnom obilazi rute unutar Hrvatske - Istra, Zagreb, Varaždin.

"Život na putu, to jednostavno moraš da voliš, inače nećeš izdržati. Uprkos ljubavi, u životu kamiondžije stresa ne manjka. Vozač mora da stiže na zakazane termine, a zakasni li više od tri sata u dolasku na destinaciju utovara ili istovara, klijenti nabijaju penale i do 100 evra", otkriva Mihalić.

Uska kabina

"Ovi što sjede u kancelarijama i kukaju ne znaju kako je to kad si na putu i da su neke stvari van kontrole vozača. To može biti kvar na kamionu, probušena guma ili gužva na granici", kaže on.

Na pitanje kumuje li i ta žurba nezgodama i tragedijama Mihalić kaže da je to sigurno jedan od faktora, ali najvažniji faktor je čovjek - vozač.

Jedan od faktora sigurno je i umor. Iako je svaki noviji kamion opremljen spavaćom kabinom u kojoj vozač može da se odmori na kraju dana, Mihalić kaže da mu upravo to spavanje najteže pada.

"To vam je tijesna kabina od samo tri kvadrata. Možete zamisliti što to znači tokom ovakvih nesnosnih vrućina. Klima radi samo kada radi kamion, a kada parkiraš kamion i legneš, kao da si legao u saunu. Znojiš se, ne zaspiš, ponekad, dugo u noć. Telo ne stigne da s odmori", prepričava vozač.

"Ovo je pasji život"

Za razliku od Mihalića koji vozi ture unutar Hrvatske, 49-godišnji Božidar Monjik svojim kamionom je pregazio sve hrvatske, ali i puteve Slovenije, Austrije, Poljske, Slovačke i Rumunije. Spolja i unutra je upoznao sumorni život profesionalnog vozača na dugim trasama.

"Ako želite iskreno da vam kažem, to je pasji život. Kamionom sam prošao cijelu Evropu, a znao sam i po dva mjeseca da provedem u kabini. Oženio sam se tek u 41. godini, eto, to vam sve govori o životu kamiondžije", priča Monjik, koji je napustio Hrvatsku i otišao u Njemačku da vozi za "njemačkog gazdu" i za platu od 2.600 evra.

Umor, samoća

Gotovo svaki dan je isti - autoputevi bez kraja, ukočena leđa, umor, samoća. Jedino društvo na putu je radiostanica i povremeni telefonski razgovori s kolegama ili suprugom. Tuširanje i udobna postelja su luksuz, kaže, kao i kuvani obrok. Vozač je osuđen na salamu ili konzervu jer za drugo nema vremena.

Kako dodaje, život kamiondžije određuje tahograf jer on sve bilježi, ali se i njime često namipuliše.

Zdravstveni problemi

Monjik tako zbog posla ima ozbiljne zdravstvene probleme. Osim problema sa želucem zbog loše ishrane, najčešće šoferske boljke vezane su za karlicu zbog dugog sjedenja i desne noge koja stalno pritiska papučicu gasa. 
Uz to, kaže, u Njemačkoj je sve po zakonu i ne mora da se opterećuje hoće li mu i koliko će novca svakog mjeseca leći na račun.