Dugo nismo mogli dobiti dijete i to mi je zaista teško palo. Bila sam jako tužna i željela sam napraviti nešto za sebe, da se osjećam ispunjenom pa sam operisala grudi.
Jednostavno nisam znala kako da u sebi ispunim tu prazninu. Ipak, nakon operacije sam nastavila moliti Boga da mi podari sina. Bogu hvala, kroz dvije godine, sasvim sam neplanirano ostala trudna. Bog mi je podario Emanuela, moju ljubav i sreću, priča nam violinistkinja Bianca Julia Josephine Kolompar (45).
Rođena u Temišvaru u Rumuniji, u Zagrebu živi od 1994. godine gdje je diplomirala violinu. Svoje je školovanje nastavila u Salzburgu gdje je magistrirala, a zatim i doktorirala violinu u Beču.
- Iz velike sam muzičke porodice u Rumuniji. Za vrijeme rata u Hrvatskoj moj je pokojni otac dobio ponudu da dođe biti koncertni majstor u Osijek. Bio je zaista sjajan violinist, tako da su se moji roditelji odlučili preseliti. Ja sam tada imala 16 godina i bojala sam se doći zbog rata, pa sam ostala u Rumuniji s bakom. Ipak, nakon dvije godine odlučila sam doći u Zagreb i studirati violinu, moju veliku ljubav i strast - priča.
Kada je došla u Zagreb, upoznala je profesora Tonka Ninića koji ju je uzeo pod svoje i gledao kao kćer.
- Došla sam u Hrvatsku bez da sam znala jednu riječ. On me uzeo pod svoje i uz njega sam propričala hrvatski jezik kroz tri mjeseca. Ni danas ga ne pričam savršeno, ali trudim se - kaže nam.
Ninić je tada bio pred penzijom i vodio je zagrebačke soliste.
- Bio mi je kao prijatelj i otac u to vrijeme i na tome sam mu stvarno zahvalna - kaže.
- Dobitnica sam nekoliko međunarodnih nagrada te sam svirala solističke koncerte. Baza mi je kao školovanoj muzičarki klasična muzika, ali zadnjih nekoliko godina fokus mi je na duhovnoj - kaže.
Ljubav prema vjerskoj muzici je ostala od malena, tako da je u Zagrebu redovito svirala u crkvi te na crkvenim koncertima.
- Svirala sam redovno u crkvi na Voltinom, mnoge humanitarne koncerte, a čak sam jednom svirala i na misi koju je predvodio uzoriti kardinal Josip Bozanić. To mi je jedna predivna uspomena i čast. Voljela bih to ponoviti - kaže.
Iako je klasičarka, fokus joj je sada na duhovnoj muzici, a upisala je i drugi doktorat iz gregorijanske muzike u Rimu, koji je do daljnjeg na pauzi zbog situacije s korona virusom.
Ljubav prema Bogu spojila ju je prije 12 godina i sa njenim mužem Romanom Brnadom (36).
- Zajedno slavimo Boga i velika mi je želja činiti dobro. Voljela bih kada bih mogla održavati humanitarne koncerte i tako prikupljati novac za sve nastradale u zemljotresu u Zagrebu te gladnu djecu. Stvarno me jako pogađa vidjeti centrom Zagreba mnogo ljudi koji prose, a svjesna sam da ih je je još mnogo koje ne vidimo, a trebaju pomoć. Voljela bih kada bismo se skupili mi umjetnici i organizovali neki koncert, možda zbog korone ne uživo već online i tako pomogli našim dragim sugrađanima - kaže.
Prije no što se okrenula duhovnoj muzici, 2000. godine je bila na turneji s Goranom Karanom.
