Ovih dana tridesetosmogodišnja žena rodiće svoje deveto dijete u jednoj hrvatskoj bolnici. Prethodnih osam, od pet do 17 godina, institucije su joj već oduzele. Uporedo sa porođajem, koji će biti obavljen carskim rezom, biće sterilisana u bolnici podvezivanjem jajovoda.
Ovu odluku donijelo je tročlano vijeće jednog od županijskih sudova u vanparničnom postupku koji je protiv ove žene pokrenuo njen staratelj, stručni radnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kako bi "odlučila o njenom zdravlju": stručnjaci ginekolozi su zaključili da je trudnoća visokorizična za ženu i da je u ovom slučaju vezivanje opravdano i neophodno.
Riječ je o ženi djelimično lišenoj poslovne sposobnosti usljed trajnog stanja mentalne retardacije na nivou blage do umjerene mentalne retardacije sa znacima poremećaja u ponašanju. Četvoro njene djece je već usvojeno. Ostala su u Dječjem domu u Nazorovoj i čekaju usvajanje ili udomljenje. A o dobrobiti bebe koja će stići na svijet tek treba da se odluči.
Prema riječima ljekara, posljednja u nizu trudnoća je visokorizična, pa je prije dva mjeseca, u maju, ova žena dala pristanak na postupak sterilizacije u Hrvatskom zavodu za socijalni rad jer strahuje za svoje zdravlje i život, i pristala je da sve pravne korake u njeno ime preduzima njen staratelj, piše Jutarnji list.
Prilikom donošenja odluke o sterilizaciji, sudsko vijeće podsjeća da Ustav Republike Hrvatske svakom garantuje poštovanje i pravnu zaštitu njegovog ličnog i porodičnog života. A pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života priznato je i članom 8. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
“Pravo svakog čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece je zaštićeno u okviru svačijeg prava na privatni i porodični život. Prema čl. 8. stav 2. Konvencije, državni organ se neće miješati u ostvarivanje ovog prava osim u skladu sa zakonom i ako je to u demokratskom društvu neophodno u interesu bezbjednosti države (...) i zaštite zdravlje ili morala... Pravo čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece može se ograničiti samo radi zaštite zdravlja. Prevencija neželjenog začeća može biti privremena (kontracepcija) ili trajna (sterilizacija). Sterilizovana može biti osoba koja je navršila 35 godina, a bez obzira na godine, može se sterilisati i žena čiji bi život bio ugrožen trudnoćom ili porođajem. Takođe, bez obzira na godine, može se sterilisati lice za koje se na osnovu saznanja medicinske nauke utvrdi da bi se dijete rodilo sa teškim urođenim fizičkim ili psihičkim smetnjama”, navodi sud.
Istovremeno, podsjeća na odredbe trenutno važećeg Porodičnog zakona koji propisuje da samo sud može donijeti rješenje o sterilizaciji u vanparničnom postupku.
Sudski vještak ginekolog je analizirao sve prethodne porođaje tridesetosmogodišnje žene i konstatovao da je trenutna trudnoća visoko rizična i da je u ovom slučaju podvezivanje opravdano i neophodno. On je tridesetosmogodišnjoj ženi objasnio svoje mišljenje, nakon čega je stekao utisak da je pristala na sterilizaciju. Iako postoji opcija da se spiralom spriječi začeće, prema riječima stručnjaka, žena je spiralu već koristila, a potom tražila da joj se ukloni, pa je ostala trudna.
Ekspert je analizirao i njenu društvenu istoriju. Žena je u vanbračnoj zajednici sa jednim partnerom rodila sedmoro djece. Ta veza je u nekoliko navrata prekinuta jer je partner otišao u zatvor na izdržavanje kazne. Žena je u tom periodu održavala vezu sa drugim muškarcem i iz te veze rodila dijete. Sada je trudna sa trećim muškarcem.
Sud je zauzeo stav da, s obzirom na njene godine, postoji mogućnost nove trudnoće, te da blaže mjere u njenom slučaju nemaju rezultata, a njeno zdravlje se ne može zaštititi na drugi način osim podvezivanjem jajovoda.
Vrhovni sud je još 2017. godine zauzeo stav o sudskim odlukama o sterilizaciji žena sa mentalnim smetnjama, ubrzo nakon što je (tada novi) Porodični zakon predviđao da odluke o sterilizaciji moraju da donose sudovi, a ne sami staratelji, kao što je to bio slučaj do tada . Konkretno, radilo se o slučaju tridesetogodišnjakinje koja je po treći put trudna. O prvo dvoje djece brinula je njena majka, koja joj je bila i staratelj, a koja je podnijela zahtjev sudu za sterilizaciju.
Žena je svoje prvo dvoje djece rodila carskim rezom, a ginekolozi su konstatovali da je treći porođaj carskim rezom u kratkom roku opasan po njeno zdravlje i život. Žena je i sama pristala na proceduru. Sud je stoga donio odluku da se izvrši sterilizacija. Ženin specijalni staratelj - advokat kojeg je sud imenovao da štiti njene interese - ipak se žalio Vrhovnom sudu tražeći odobrenje više instance jer se radi o postupku kojim se zadire u ljudska prava.
Vrhovni sud je potvrdio odluku. Ključno je da se odluka o sterilizaciji nikada ne donese zato što je žena osoba sa invaliditetom, već isključivo i samo da bi se zaštitilo zdravlje - dakle, prema njoj treba postupati isto kao i prema svakoj ženi bez invaliditeta. Ovo je izuzetno važna novina propisana Porodičnim zakonom i pozdravljena u institucijama za zaštitu ljudskih prava: javna je tajna da su ranije brojne žene sa intelektualnim teškoćama, posebno one smještene u ustanovama, bile podvrgnute postupcima sterilizacije bez ikakvog postupka, samo na osnovu zahtjeva njihovih staratelja, najčešće i mimo znanja žene.
