Lozo je rekao da se zločinačko ponašanje uvijek definiše potrebom počinioca da promoviše zaborav, često napadajući kredibilitet žrtve, a ako žrtvu ne može da ućutka, pokušava da obezbijedi da je niko ne sluša ili je jednostavno proglasi zločincem.

"Teza da Jastrebarsko nije bio logor zastupljena je od ranije u hrvatskoj istoriografiji, a tako i, recimo, u nedavnoj knjizi o Diani Budisavljević autorke Nataše Mataušić. Knjiga je, nažalost, izdata i u Srbiji od srpskog izdavača, iako obiluje opravdavanjem uloge Rimokatoličke crkve i Alojzija Stepinca u genocidu nad Srbima u NDH", rekao je Lozo.

Iako je, kaže, o takvim stvarima nedopustivo raspravljati, i ako bi se zanemarile surove statistike o smrti i pokopu djece iz logora, nameće se pitanje - ako Jastrebarsko nije bio logor zašto su srpska djeca sa Kozare i Potkozarja, ali i drugih krajeva, u ovim logorima oblačena u ustaške uniforme i podvrgavana vjerskoj konverziji i nasilnoj promjeni identiteta.

"Opštepoznato je da je to dio šireg procesa zločina u kojem je rimokatolička crkva neupitno učestvovala, ma koliko se trudili da je opravdaju", istakao je Lozo.

On je ukazao na predvidljiva osporavanja širokog sistemskog zločina - to se nikada nije dogodilo ili ono najprisutnije, da je vrijeme da se prošlost zaboravi i krene dalje.

Odnosno, dodao je, radi se o procesima kojima se imenuje i stvara nova vještačka slika sadašnjosti u skladu sa savremenim geopolitičkim kretanjima, ali i novi-stari ideološki narativ o događajima u prošlosti, koji završava u glorifikaciji zločina i zločinca.

U skladu sa tim, smatra Lozo, treba posmatrati aktuelna dešavanja u Hrvatskoj, prije svega nedavno pismo predvodnika Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj Njegovoj svetosti patrijarhu srpskom Porfiriju u kome se, između ostalog, negira i karakter logora za djecu u NDH.

"Sve to se čini kao kontinuitet opravdavanja i glorifikacije lika i djela Alojzija Stepinca. Dio istog i nažalost široko rasprostranjenog negiranja genocida nad Srbima u NDH su i izjave istoričara Stjepana Loze, te promocija trećeg izdanja njegove knjige u Hrvatskom državnom arhivu", rekao je Lozo.

Prema njegovim riječima, u istom svjetlu se može posmatrati i zabrana posjete Jasenovcu predsjedniku Srbije, a sve te pojave nisu rijetkost u hrvatskom društvu već bi se moglo reći da uživaju populističku podršku većine.

Lozo kaže da, nažalost, i naučnici koji se pokušavaju predstaviti kao liberalno orijentisani i anacionalni u Hrvatskoj, danas zastupaju veoma problematične stavove.

On je rekao da u hrvatskom društvu, ipak, postoje grupe i pojedinci koji naglašavaju nedopustivost ovakvih pojava, pa je tako u svom jednom veoma značajnom radu profesor Fakulteta političkih nauka u Zagrebu Mirjana Kasapović navela da se u posljednje dvije dekade u Hrvatskoj grupa profesionalnih istoričara i naučnika iz drugih disciplina, ali i amatera i političkih aktivista bavi poricanjem genocida u NDH, te shodno tome i njenom rehabilitacijom.

"Autori takvih revizionističkih djela, po njoj, većinom nisu društveni marginalci, nego su bili ili jesu zaposlenici ili saradnici nekih od centralnih obrazovnih, naučnih i društvenih institucija posredstvom kojih su mogli ostvarivati značajan društveni uticaj", naveo je Lozo.

On je zaključio da je najveća odgovornost na potomcima žrtava, te da ovdašnja istorijska nauka i institucije ulože što više napora na rasvjetljavanju procesa i događaja vezanih za genocid nad Srbima u NDH.

Lozo smatra da je neophodno da na društvenom nivou bude naglašen značaj adekvatnog pamćenja srpskih žrtava i heroja. "Takvo kolektivno pamćenje i želja da nam se genocid ne ponovi su stvorili Republiku Srpsku i time nam praktično pokazali koliko su značajni", zaključio je Lozo.

Na veb-stranici Zagrebačke nadbiskupije nedavno je objavljeno otvoreno pismo koje su hrvatski episkopi na čelu sa Josipom Bozanićem uputili patrijarhu Porfiriju, a u kom tvrde da SPC širi neistine vezane za ulogu Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj i nadbiskupa Stepinca u Drugom svjetskom ratu i da ga kleveće.

Posebno su istakli da je neistina ono što SPC govori o djeci u "ratnim skloništima u Jastrebarskom i Sisku".