HRISTOVOM VOJNIKU MILOJU ŠĆEPANOVIĆU

U vremena nepravde i sile

Kad iz tame diže se Sotona

I pred vojskom bezbožnika krenu

Put svetoga Hristovoga trona

U zemanu kad se kano more

Kleti Balkan opet zatalasa

Nož krvavi kada na Avelja

Podli Kain trže iza pasa

U vaktima besuđa i mraka

Kad potomci nesrećnoga Jude

Opčinjeni sjajem srebrenjaka

Staše hapsit i prebijat ljude

Ti si, vođen nekom višom silom,

Uniformu policijsku skinô

Jer ne htjede za šačicu para

Prodat dušu, ljudska veličino

Ušao si hrabro u stanicu

Dao pištolj i čin sa ramena

I s tim gestom postao si, brate,

Heroj ovog besudnog vremena

Rekao si “Neću na komšije

Neću hapsit ni druga ni brata”

I sa te si dvije rečenice

Sebi rajska otvorio vrata

U “Primjere čojstva i junaštva”

Sebe ovim svrstao si činom

Crna Gora ponosi se s tobom

Ko sa svojim najboljijem sinom

Svo je srpstvo danas za te čulo

Ko za borca protivu jeresa

Predaci se danas naši slavni

Tvome činu dive sa nebesa

Svojim gestom u srce si dirnô

Marka, Jola, Novicu i Kenja

I postao simbol neprolazni

Ljudske časti i ljudskog poštenja