Advokatice Teuta Palčić i Ines Bojić rekle su kako biološkog oca djeteta ništa osim zakonskih rokova ne sprječava da pokrene sudski postupak za utvrđivanje očinstva uprkos tome što je majka djevojčice sada njen samostalni staratelj.

Sagovornice "Jutarnjeg lista" istakle su kako bi takve očeve, ako su djeca začeta silovanjem, i zakonski trebalo onemogućiti u priznavanju roditeljstva.

Slično smatra i iskusni advokat Branko Šerić.

"Apsolutno. Pročitao sam članak i u dugogodišnjoj praksi nikad se nisam susreo sa nečim sličnim. Ako je jedno od osnovnih načela krivičnog postupka da niko od izvršenja krivičnog djela ne može ostvarivati nikakve povlastice, pa na primjer niko ne može da zadrži dobit ostvarenu krivičnim djelom, to načelo trebalo bi primijeniti i u ovom slučaju. Jer, bez dvojbe je pravosnažno dokazano da je biološki otac to postao silovanjem, za šta je i osuđen. Ovdje se radi o sukobu roditeljskog prava, koje on formalno-pravno zapravo nije ni ostvario, i tog načela krivičnog prava. Ovakva situacija može se vrlo jednostavno riješiti - u krivičnom zakonu treba pisati da neko ko je biološki otac djeteta začetog silovanjem i za to pravosnažno osuđen ne može ostvarivati nikakvo pravo koje bi mu eventualno moglo pripadati po nekom drugom zakonu, pa tako i porodičnom", rekao je.

Advokatica Sanja Bezbradica-Jelavić koja često zastupa žene žrtve nasilja u porodici na cijeli slučaj gleda ovako.

"U konkretnom slučaju stručnjaci su dužni i ovlašćeni preuzeti aktivnu poziciju vezano za postupanje lišenja roditeljskog staranja ako je takva želja majke i djeteta. Očekujem da će tijela državne vlasti uraditi sve što im je obaveza i što proizlazi iz nacionalnih propisa, da će primijeniti članak 31. istanbulske konvencije, koji treba neposredno da se primijeni na ovaj slučaj ako otac počne da traži ostvarivanje kontakata s djetetom. Uostalom, i Ustav člankom 64. obavezuje sve stručnjake da takve kontakte zabrane rukovodeći se najboljim interesima djeteta, ali i pravom majke na dostojanstven život bez bilo kakve strukturalne reviktimizacije do koje može doći".

Advokatica Bezbradica-Jelavić dodaje da bi svaki nehuman pristup prema majci i djetetu doveo do povrede jamstva iz članka 3. Evropske konvencije o ljudskim pravima te do povrede članka 8. iste konvencije, koji štiti pravo na privatni i porodični život.

Kako cijeli slučaj vidi i treba li intervenisati u propise "Jutarnji list" je pitao i profesorku Aleksandru Korać Graovac sa katedre za porodično pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta.

"Ovakve mučne priče izazivaju u prvom trenutku opravdano čuđenje kako je moguće da silovatelj postane 'tata'. Uistinu, Porodični zakon omogućava utvrđivanje očinstva svakome, pa i silovatelju, jer primjenjuje obavezu iz Konvencije o pravima djeteta da je pravo djeteta znati od koga potiče, ako je to moguće. Silovatelj može pokušati da prizna očinstvo, ali jasno je da u ovom slučaju majka neće dati pristanak na priznanje, pa mu preostaje sudski postupak", rekla je i dodala:

"Ali, to ne znači da će ostvarivati prava iz roditeljskog staranja. Sud mora u odluci o utvrđivanju očinstva odrediti s kojim roditeljem će dete živeti, odnosno koji će ga roditelj izdržavati (u ovom slučaju najverovatnije s majkom), a lične odnose može zabraniti ako utvrdi da su suprotni dobrobiti djeteta. Sud može izreći i mjeru zabrane neovlašćenog približavanja djetetu, a važno je da može odrediti da majka samostalno ostvaruje roditeljsko staranje te tako u tome onemogućiti oca. Ako u međuvremenu majčin muž usvoji dijete, nakon usvajanja više neće biti moguće osporavati niti utvrđivati očinstvo. Ali, hoće li ga ili neće moći usvojiti te koliko će postupak usvojanja trajati zavisi o Centru za socijalnu zaštitu kao i da li je već pokrenut postupak za utvrđivanje očinstva. Zasigurno utvrđivanje očinstva silovatelja vrijeđa osjećaje majke, što izaziva ogorčenje. No, to nužno ne mora biti uvek protivno dobrobiti djeteta jer dijete stiče neka prava prema biološkom ocu (izdržavanje, nasljeđivanje), a obezbjeđuje mu se i pravo da zna od koga potiče. Zakoni se pišu tako da se mogu primijeniti na svaku životnu situaciju, pa i na ovu, stoga mislim da nije potrebno mijenjati propise, pod uslovom da sud i Centar za socijalnu zaštitu pravovremeno iskoriste zakonske instrumente kako bi zaštitili ponajprije dobrobit djeteta, ali i majke kao žrtve krivičnog djela", smatra prof. Korać Graovac.

Advokatica Nataša Pećarević ovako komentariše cijeli slučaj:

"Zakonom je propisano da roditelj može ostvarivati svoja prava i zakon ne precizira kako je neko postao roditelj. U ovom slučaju biološki otac to može zatražiti, ali naravno da su stručnjaci ti koji treba da uzmu u obzir kako je došlo do začeća i rođenja djeteta, procijeniti sve okolnosti i dati prijedlog sudu, koji treba donijeti odluku".