Da li će linija ići po sredini rijeke, kako predlaže Beograd, ili po katastru, kako želi Zagreb, čime bi oko 10 hiljada hektara na lijevoj obali rijeke pripalo Hrvatima, i dalje je otvoreno pitanje, godinu dana nakon što su se predsjednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Kolinda Grabar Kitarović u Zagrebu dogovorili da dvije države pokušaju da postignu rješenje u naredna 24 mjeseca.

Pozicije dvije strane i dalje udaljene

Pozicije dvije strane su i dalje udaljene, a sporna je, kako kaže državni sekretar u Ministarstvu spoljnih poslova Srbije Nemanja Stevanović, cijela dužina granice, dok su dva riječna ostrva - Šarengradska i Vukovarska ada - najveći kamen spoticanja.

Stevanović u razgovoru za Tanjug navodi da je međudržavna komisija, koja se godinama unazad nije sastajala, prošle godine imala dva susreta i da je određeni pomak napravljen kad je riječ o kopnenom dijelu granice, ali nije želio da precizira kakav.

"Po pitanju Dunava, slažemo se samo da se gotovo ni oko čega ne slažemo, zato što problem vidimo potpuno drugačije. Oni ne žele da promijene stav koji je u potpunosti u suprotnosti sa međunarodnim javnim pravom", navodi Stevanović, inače srpski nacionalni koordinator za rješavanje otvorenih pitanja sa Hrvatskom.

Stav Srbije je da se primijeni princip iz međunarodnog javnog prava, tako da granica između dvije države ide sredinom plovnog toka rijeke.

Kako su problem riješile druge države

Taj model, inače, uspješno je primijenjen u slučajevima dunavske granice Austrije i Njemačke, Rumunije i Bugarske, Mađarske i Slovačke.

Hrvatska, međutim, insistira na granici po katastarskim knjigama iz vremena Austrougarske monarhije.

Primjenom tog principa Hrvatska bi dobila oko 10.000 hektara zemlje na lijevoj strani Dunava, koji se nalaze na teritoriji Apatina, Sombora i Bačke Palanke.

Problem je činjenica da je Dunav promijenio svoj tok u pravcu od istoka ka zapadu, dok katastarske granice idu starim tokom Dunava, te bi u tom slučaju granica više puta presijecala rijeku.

Vučić i Grabar Kitarović su se dogovorili da, ukoliko dvije zemlje u naredne dvije godine ne postignu dogovor, idu pred nezavisno međunarodno pravno tijelo, koje će donijeti konačnu odluku, podsjeća Stevanović.

Upitan da li vjeruje da će problem biti riješen u vremenskom okviru koji je dat u Zagrebu, Stevanović odgovora da se nada najboljem, ali da ne može da bude preveliki optimista da se dvije zemlje neće naći pred sudom.

Arbitraža i MSP moguće alternative

Vjeruje da Hrvatska, poslije iskustva sa Slovenijom oko Piranskog zaliva, više neće pristajati na arbitraže, što, navodi, rješenje svodi na jedno slovo - Međunarodni sud pravde u Hagu.

"Ukoliko do toga dođe, to će biti kompleksna pravna procedura, ali je na našoj strani međunarodno javno pravo, tako da, ako ne bude dejstva nekih vanpravnih faktora, očekujem povoljnu odluku po nas", rekao je Stevanović.

Kaže i da Hrvatska ne pokazuje političku volju da se stvari pomjeraju u pozitivnom pravcu, navodeći da ta zemlja pokušava da kapitalizuje činjenicu da je članica EU, uz političke ucjene po širokom spektru pitanja.

Upitan da li Hrvatska "ucjenjuje" Srbiju i pitanjem granica, Stevanović odgovara da je činjenica da se taj problem mora zatvoriti prije ulaska u EU, te ističe da su napori sa srpske strane ne samo u dobroj veri, nego i maksimalni.

"Nadam se da nećemo doći pred treću stranu, gajim optimizam, ali me iskustvo rada sa Hrvatskom naučilo da prije svega treba biti realista, a kad ste realista, radeći sa Republikom Hrvatskom, niste veliki optimista", dodao je Stevanović.