Iz ove organizacije, koju predvodi Savo Štrbac, navedeno je da su objavili imena zbog principa da svaka žrtva, bez obzira kojoj je strani za života pripadala, mora imati ime koje se mora javno navesti i kada se identifikuju i sahranjuju njeni posmrtni ostaci.

"Veritas" podsjeća da su posmrtni ostaci pet lica srpske nacionalnosti, starosti od 46 do 74 godine, stradalih u periodu od 1991. do 1995. godine u Hrvatskoj identifikovani juče u Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a ekshumirani su u Vinkovcima, Selinama, Kninu, Šibeniku i Petrinji.

Identifikovani Vasilj /Todora/ Gagić, star 63 godine iz Zelengrada kod Obrovca ubijen je na Velebitu, dok je išao po konje, koji su bili na ispaši. Ubile su ga naoružane osobe iz susjednih hrvatskih sela. I pored dva živa svjedoka Vasiljeve likvidacije, za njegovo ubistvo još niko nije procesuiran.

Vasilj je išao po konje sa sinovcem Zoranom Gagićem i komšijom hrvatske nacionalnosti Milom Mršićem 31. oktobra 1991. godine iz njihovog sela Zelengrada, kada su ih zarobili naoružani Hrvati iz susjednog sela.

Oni su potom odvedeni do jedne kolibe, gdje je ubijen Vasilj zbog toga što mu je sin bio načelnik policije u Obrovcu, a Zoran i Milo su natjerani da Vasiljevo tijelo bace u jamu bezdanku.

Zoran i Milo su potom odvedeni u zatvor u Gospić, gdje su obojica doživjeli teške fizičke i psihičke torture, Zoran zato što je Srbin, a Mile zato što se družio sa Srbima. Zoran je nakon četiri mjeseci razmijenjen.

Od tada je trajala potraga za Vasiljevim ostacima, a "Veritas" ističe da je hrvatska strana izmišljala razne razloge zbog čega navodno nije mogla da sa poznate lokacije izvadi Vasiljeve posmrtne ostatke.

To se, ipak, desilo tek u septembru 2019. godine, a u međuvremenu je i DNK analiza potvrdila ono što je ionako bilo izvjesno, da posmrtni ostaci izvađeni iz jame na području Selina pripadaju Vasilju Gagiću.

Dušana /Luke/ Đurića, starog 46 godina, rođen u Ceranjima Donjim kod Benkovca, koji je živio u Svinjarevcima kod Vukovara, dva pripadnika hrvatske jedinice Zenge odvela su 19. septembra 1991. godine pod optužbom da je nosio hranu "četnicima" i da je njihov saradnik, od kada mu se i gubio svaki trag.

Zajedno sa Dušanom odveden je i Stevan Bogić, koji je i dalje na spisku nestalih. Dušanovi posmrtni ostaci ekshumirani su sa groblja u Vinkovcima.

Milan /Ljube/ Popović, star 74 godine, iz Biovičinog sela kod Knina, za vrijeme akcije "Oluja" ostao je u svom selu, gdje je navodno umro prirodnom smrću, a njegovi posmrtni ostaci su eksumirani sa zajedničkog groblja u Kninu u toku 2001. godine.

Nikola /Bože/ Puškar, star 64 godine, iz Žitnića kod Drniša, tokom akcije "Oluja" ostao je u svojoj kući sa suprugom Marijom, hrvatske nacionalnosti, gdje je i ubijen nekoliko dana poslije početka akcije.

Brat njegove supruge, Ante Mujan, našao je 9. avgusta Mariju obješenu u pomoćnim prostorijama njihova domaćinstva, te ju je on i sahranio na groblju u Žitniću.

Nikolino tijelo nestalo je iz njihovog domaćinstva, a ekshumirano je u novembru 2012. godine sa zajedničkog groblja Sveta Mara u Šibeniku.

Milan /Sime/ Vorkapić, star 48 godina, iz Katinovca kod Vrginmosta, ostao je u svom selu za vrijeme akcije "Oluja" gdje je ubijen, a njegovo tijelo ekshumirano je u junu 2007. godine sa groblja u Petrinji.

"Veritas" navodi da je od 2001. godine iz zajedničkih, masovnih i pojedinačnih grobnica, uključujući i ekshumacije u organizaciji samih porodica, ekshumirano ukupno 1.635 posmrtnih ostatka Srba sa područja Hrvatske i bivše Republike Srpske Krajine.

To uključuje i one koji su živjeli i ratovali na njihovoj strani /1.524 u Hrvatskoj, 91 u BiH i 20 u Srbiji/, od čega je do sada identifikovano 1.269 posmrtnih ostataka, dok ih još 366 čeka na identifikaciju, svi sa područja Hrvatske.

Trenutno se na "Veritasovom" spisku nestalih nalazi još 1.529 osoba srpske

nacinalnosti koji su nestali u periodu od 1991. do 1995. godine na području Hrvatske i bivše Republike Srpske Krajine, među kojima su 1.093 civila, od čega 434 žene.

"Veritas" podsjeća da raspolaže podacima za više desetina poznatih mjesta ukopa sa 163 posmrtna ostatka na području Hrvatske, pokopanih uglavnom pod oznakom "nepoznat", koji i 27 godina po prestanku rata, isključivo zbog opstrukcije hrvatske strane, čekaju na ekshumaciju i identifikaciju.