Riječ je o licima koja su osuđena pravosnažnom presudom sudova u Republici Srpskoj, a koja su se na dan stupanja na snagu ovog zakona zatekla na izdržavanju kazne zatvora u kazneno-popravnim ustanovama u Srpskoj, Federaciji BiH (FBiH) ili inostranstvu, kao i licima koja su pravosnažno osuđena, a nisu upućena na izdržavanje izrečene kazne zatvora, saopšteno je iz Biroa Vlade Srpske za odnose sa javnošću.

Donošenjem ovog zakona amnestija bi obuhvatila veći broj osuđenih lica za koje su nadležni sudovi prije stupanja na snagu ovog zakona izdali uputne akte za upućivanje na izdržavanje kazne zatvora i koja se već nalaze u kazneno-popravnim ustanovama na izdržavanju kazne zatvora.

To bi, kako se navodi, svakako povoljno uticalo na nivo neophodnih finansijskih sredstava koja su potrebna za ostvarivanje osnovne funkcije kazneno-popravnih ustanova u Srpskoj.

Iako smještajni kapaciteti kazneno-popravnih ustanova u Srpskoj u suštini zadovoljavaju njene potrebe, aktom amnestije oslobodio bi se jedan broj smještajnih kapaciteta koji bi omogućio da se putem instituta premještaja osuđenih lica iz jedne u drugu kazneno-popravnu ustanovu smanji prebukiranost kapaciteta u pojedinim kazneno-popravnim ustanovama, prvenstveno u Banjaluci, Foči i Bijeljini.

Donošenje akta amnestije naišlo bi i na pozitivan odjek među osuđenim licima, a svakako bi stimulativno djelovalo na osuđena lica, u smislu da se za vrijeme izdržavanja kazne zatvora dobro vladaju i ponašaju i time ostvare mogućnost da se oslobode daljeg izdržavanja kazne zatvora ili da im se ona ublaži.

Potreba za izradu ovog zakona, prvenstveno je sadržana u činjenici da je Narodna skupština Republike Srpske, od dana osnivanja do danas donijela samo jedan zakon o amnestiji, i to u oktobru 2005. godine.