Tekst prenosimo u cijelosti:

Četa savjetnika sastavljena od poznatih istoričara i u medijima često prisutnih pravnika, praktično cio Klub 99, treba da potkrijepi Salkićevu javno iznesenu tezu o diskriminaciji Bošnjaka u Srpskoj, ali i da dokaže kršenje manjinskih prava, naravno, opet u "manjem bh. entitetu", kako u Sarajevu vole da nazivaju drugu polovinu BiH.

Salkićevi savjetnici imaju veze sa brojnim tink-tankovima i naučnim institutima u Vašingtonu, a zadatak im je da u američkom Kongresu izlobiraju rezoluciju protiv Republike Srpske, poput nedavno usvojene rezolucije protiv Turske, a vezano za genocid nad Јermenima.

Naime, prethodne sedmice Predstavnički dom američkog Kongresa usvojio je rezoluciju kojom se zvanično priznaje da je masovno ubistvo Јermena prije jednog vijeka, koje je počinilo Otomansko carstvo, bilo genocid. Pojedini kongresmeni pravili su paralelu sa situacijom u kojoj se trenutno nalaze Kurdi na sjeveru Sirije, a protiv kojih je Turska pokrenula vojnu operaciju, odnosno, članovi Kongresa su iznijeli bojazan da bi se i nad Kurdima mogao dogoditi genocid.

O stradanju Јermena godinama se vijećalo, ali je povod za pomenutu razoluciji bila aktuelna spoljna politika turskog predsjednika Erdogana, konkretno, sve veće približavanje Rusiji. Turska je ujedno kažnjena i zbog sve snažnijeg prisustva na Balkanu kojeg, kažu u Vašingtonu, Turska smatra za svoje dvorište koje kani podijeliti s Rusima.

Bošnjačka dijaspora neumorno radi kako bi se i protiv Srpske izglasala rezolucija, a lobisti su usmjereni prema državnom sekretaru SAD, Majklu Pompeu, od kojeg očekuju da nakon rasprave u Kongresu, uvaži zahtjeve Bošnjaka i plan da se uz Kosovo, i BiH "upakuje" u američke mjere predviđene za Balkan.

Ramiz Salkić od svog savjetničkog tima traži da ga pripreme za svjedočenje pred Kongresom, a i da pripreme atmosferu za to.

U međuvremenu, Bakir sprovodi taktivu rahmetli oca Alije: „Sa Srbima treba polako, nekoga potkupiti, nekome zaprijetiti.“ Stoga povremeno daje izjave kako očekuje da se uskoro formira Savjet ministara BiH, i da „ako je volja srpskog naroda da se ne ide u NATO, BiH u NATO neće ni ići“. Da se Vlasi ne dosjete.

Pored Salkića, i druga Bakirova perjanica, Šefik Džaferović, iznosi tezu o diskriminaciji Bošnjaka u Srpskoj, kako bi se postiglo ukidanje konstitutivnosti naroda i trasirao put za „građansku BiH“.

"Okidač" za Bakirovu diplomatsku ofanzivu treba da bude usvajanje paketa mjera na narednoj sjednici Narodne skupštine Srpske, a kojima se de fakto, ukidaju pojedine institucije BiH, poput Uprave za indirektno oporezivanje, SIPA-e i Oružanih snaga BiH, a što je iz Banja Luke već najavljeno.

Povod za navedene aktivnosti, inače i generator krize u BiH, koja za rezultat ima jednogodišnje nekonstituisanje vlasti, jeste famozni ANP, Godišnji nacionalni plan BiH, koji je faktički skretnica za put u NATO.

Ideja da se ranije donešeni zakoni i državne strategije koje se odnose na NATO put BiH moraju poštovati, potekla je upravo iz NATO. Naime, NATO je u krizi poput one iz devedesetih godina, kada se nakon ukidanja Varšavskog ugovora tragalo za razlogom opstanka ovog vojnog saveza. Izlaz je pronađen u bombardovanju SR Јugoslavije, koja, kako god da se postavila na pregovorima u Rambujeu, nije mogla izbjeći vojnu intervenciju – u pitanju je bio opstanak Alijanse.

Stav o NATO, koji je ocijenio kao anahronu organizaciju iz koje SAD treba da istupe, američki predsjednik Tramp iznio je na početku mandata, i nije promijenio mišljenje, iako ga više javno ne iznosi.

Trampova ideja je da se SAD tijesno povežu sa Velikom Britanijom, ekonomski i vojno, a da se napuste postojeći savezi sa zemljama koje ne plaćaju zaštitu. Iz takvog sagledavanja stvari proistekao je i Bregzit. 

NATO se ponovo grčevito bori da opravda opstanak u postojećoj formi te je neusvajanje ANP postalo pitanje od „biti ili ne biti“ za BiH. Banja Luka koja „koči reforme“, „Dodik koji sve blokira u BiH“, i konstantna priča o „malignom ruskom uticaju“ – stvaraju prostor za NATO intervenciju.

Sve u svemu, pritisci na Srpsku će se nastaviti. Ima Bakir i među Srbima saveznike. Na primjer, Čedu Јovanovića koji ga ubjeđuje da prema Banja Luci bude oštriji i tvrd kao Priština prema Beogradu. Saveznici su i među Srbima koji su se zadržali u Savjetu ministara.

Bakirove Srbe ne zanima što se u BiH tokom zime i proljeća očekuje priliv velikog broja migranata (pojedine procjene govore o broju od 70 000) među kojima će vjerovatno biti i značajan broj sirijskih ratnika. S obzirom da je EU za migrante zatvorila vrata, i da se čvrstina hrvatske policije unedogled toleriše, za očekivati je da sve više migranata boravi u BiH i da vremenom tu vide svoje novo boravište.

Zar smo zaboravili drsku izjavu, sada već bivšeg američkog ambasadora u Srbiji Kajla Skota, da će pridošli Iračani i Sirijci postati Srbi?

Migrantska kriza je vještačkog karaktera. Migranti stižu potpomognuti Soroševim novcem, a plan je da se pomoću njih izmijeni demografska struktura stanovništva.

Riječi premijera Rusije Dmitrij Medvedeva da je Rusija spremna da pruži svu neophodnu podršku u očuvanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta Srbije, a što je rekao obraćajući se poslanicima Narodne skupštine Srbije, ukazuju da Srbi nisu bez saveznika koji ih razumiju i koji su spremni pomoći.

Svima je jasno da je Rusija povratila geopolitičku moć. Zato joj njeni protivnici nastoje stvoriti što više neuralgičnih tačaka (Bliski istok, Persijski zaliv, Kavkaz, centralna Azija). Јedna od tih tačaka je i Balkan.

NATO kupuje vrijeme ne bi li u međuvremenu SAD dostigle vojnu superiornost Rusije.

Vrijeme nastoji da kupi i Bakir. A vrijeme ko vrijeme, neumitno curi.

Izvor: sveosrpskoj.com