Na portalu opštine Sokolac objavljenje tekst Milovana Bjelice, načelnika opštine Sokolac i potpredjednika SDS-a.
Kolumnu prenosimo u cjelosti:
"Sastanak Regionalnog odbora Srpske demokratske stranke sarajevsko-romanijske regije protekao je u znaku priprema za prikupljanje potpisa za sazivanje vanredne Skupštine stranke. Jednoglasno smo , 25.decembra, zaključili da ne dajemo izjave za medije, da dopustimo da se stvari slegnu da bi poruke bile jasnije i tačnije. Naravno sve u želji da javnost, posebno članovi i simpatizeri, budu informisani o sastanku i daljim aktivnostima.
Utvrdili smo da je spisak delegata sa Skupštine održane u Bijeljini 2017. godine jedino validan, a sa njega mogu biti uklonjeni jedino delegati koji su stranku napustili ili iz nje isključeni.
Takođe, tražimo da se sazove i na Skupštinu pozove Statutarna komisija, koja je je jedina nadležna da da mišljenje o povredama i nepoštovanju Statuta stranke. Važno je da se oni izjasne i o koaliciji koja je potpisana na lokalnom nivou u Trebinju, što je uradio predsjednik stranke Vukota Govedarica, bez razgovora, konsultacija i dogovora sa predsjedništvom i Glavnim odborom stranke.
Moram ovdje da ukažem i na neke važne stvari o kojima niko u stranci, ali niko ni u Srpskoj uopšte ne govori. Zato su nam potrebne promjene u rukovodstvu i u pristupu politici. Mi kao stranka smo avangarda demokratije na ovom prostoru i mi smo ti koji taj pristup moraju da nastave. Današnji predsjednik to ne shvata. On je čestit čovjek, koji je zagrizao preveliki zalogaj, i sada mu moramo pomoći da se ne uguši, već da nastavi da se izgrađuje i da doprinese i stranci i društvu.
Ekonomske teme ne isključuju nacionalne, niti je patriotizam štetan i loš, kao što patriotsko ne znači isključivanje već poštovanje sebe i sopstvene kolektivne vrijednosti.
Dok se mi iz SDS-a bavimo sobom posljednjih 12 godina vlast u Srpskoj ima i loših poteza. O tome politički subjekti ne govore, ne nude se alternative i kvalitetni prijedlozi. Konsolidacija stranke se mora brzo završiti kako bi mogli da usmjerimo energiju na probleme građana, na životne, ali i sve druge važne teme. Propustili smo mnogo toga, izgubili mnogo vremena koje je nenadoknadiv resurs. Generacije ljudi odlaze sa ovih prostora, a kvalitetni, radno i reproduktivno sposobni ljudi su značajniji od prirodnog bogatstva za koje se svi hvataju kada govore o potencijalima i šansama Republike Srpske.
Patriotska prošlost naše stranke mora biti njena sadašnjost i budućnost.
Ponuditi prava rješenja, ponuditi pravi program za zaustavljanje propadanja privrede i odlaska mladih ljudi iz zemlje. Formiranje jedne drugačije svijesti i buđenje ekonomskog patriotizma, naslonjenog na tradiciju i važnost stranke, poštujući i osnivače i mladost koja nosi novu energiju, osnova su oko koje novo rukovodstvo treba da gradi politički program za naredni period.
Ekonomski patriotizam je nešto što svijet i na Istoku i na Zapadu odavno praktikuje. Da bi vam to jasnije predstavio, navešću primjer iz zemlje u kojoj živi veliki broj naših ljudi. U Austriji kada u restoranu, baru ili nekom drugom ugostiteljskom objektu, tražite vino ili pivo, dobićete domaće austrijske proizvode. Tek na izričito naglašavanje imena proizvođača ili ime brenda, dobićete strani proizvod.
Dakle tu imamo svijest i vlasnika i osoblja o važnosti promocije domaće proizvodnje. S druge strane kod nas tu svijest na žalost nemaju ni ekomomske i političke elite. Kada budemo shvatili da iz toga možemo kao drušvo mnogo toga da dobijemo, politike će se usmjeriti ka tome i o tome će govoriti svojim biračima.
Ovo su teme kojima Srpska demoratska stranka treba da se bavi i o kojima treba da govori. Problemi sa kojima se bori sada, predstavljaju prekretnicu, borbu protiv samovolje i jednoumlja kakvo već vlada u većini političkih partija na prostoru nekadašnje države. Mi to još uvijek nismo imali, niti smijemo to dopustiti. Većina članova Skupštine je prepoznala da smo krenutli tim putem i zato i želi vanrednu Skupštinu i traži promjenu rukovodstva. To pokazuje demokratsku svijest, možda ne toliko svijest, koliko osjećaj za demokratiju, jednakost i ono “da niko nikom ne da pred sebe” shvaćeno kao samopošovanje i jednakost i prvog i posljednjeg."