Ovo udruženje pozdravilo je političko jedinstvo na sjednici Narodne skupštine i usaglašen stav unutar Republike Srpske o Srebrenici i Sarajevu. 

"Čast otadžbine" ističe da se sa formiranjem komisija ne slažu američki Stejt department, pojedinci i institucije iz Federacije BiH jer su svjesni da one neće naći stanje kakvo oni protežiraju u proteklih 20 godina, a sami su ga projektovali. 

"Srpski narod će imati poverenje u novoformirane komisije, čekajući sa nestrpljenjem i znatiželjom njihove izveštaje koje će prihvatiti ma kakvi oni bili, ali ćemo konačno saznati istinu", ističu iz "Časti otadžbine". 

Ovo udruženje navodi da je izvještaj iz 2004. godine opomena za sve i da je državnička politika predsjednika Dodika ovaj put amnestirala činioce djela, koje je definisalo ozbiljan teret i breme svim budućim srpskim generacijima, sa nesagledivim posljedicama. 

"Zato po okončanju rada komisija, kada se utvrdi stvarno činjenično stanje, potrebno je posegnuti za zakonskim konsekvencama, prema onima koji su uradili neoprostivu stvar, da se ovakve pojave ubuduće ne bi dešavale", zaključuju iz "Časti otadžbine". 

Udruženje podsjeća da su Žepa i Srebrenica na početku rata proglašene zaštićenom zonom UN, ali da nikada nisu izvršile obavezu demilitarizacije. 

Ističe se da je u ovoj zoni za sve vrijeme rata bila stacionirana 28. divizija Armije BiH koja je brojala 700 vojnika, naoružana cjelokupnim arsenalom naoružanja i spremna za izvođenje borbenih dejstava. 

"Divizija je imala zadatak da područja Žepe i Srebrenice spoji sa Tuzlom i Kladnjom i da u sadejstvu sa muslimanskim snagama u Sarajevu (više od 70 hiljada naoružanih vojnika), s leđa deblokiraju Sarajevo i time stvore uslove za uzimanje znatne teritorije u istočnoj Bosni i srednjem toku Drine, koju su držale snage Drinskog i Sarajevsko-romanijskog korpusa u Republici Srpskoj", navode iz "Časti otadžbine". 

Udruženje dodaje da su oni, budući da za proboj iz Srebrenice i Žepe nisu dobili pomoć muslimanske vlade iz Sarajeva i očekivanu pomoć UNPROFOR-a, podijelili stanovništvo ovih enklava na dvije grupe - u prvoj su bili žene, djeca i starci, a u drugoj 28. divizija Armije BiH, odnosno vojno sposobni muškarci. 

"Divizija se probijala ka Tuzli i odmah posle proboja muslimani su prijavili više od 8.000 nestalih, što je kasnije bilo osnova za proglašenje genocida. Još ne znamo šta je istina u ovim događajima", ističe se u saopštenju. 

Udruženje navodi da je Vlada Republike Srpske pod velikim pritiskom dijela međunarodne zajednice 2004. godine usvojila izvještaj o događajima u Srebrenici, koji nije sačinjen na osnovu činjenica i naučnog istraživanja, već na osnovu podataka preuzetih od tužilaštva Haškog tribunala i obuhvata samo stradanja muslimana, a ne i Srba. 

"Taj pritisak za kooperativnost obezbeđivao je političke pozicije i novčanu dobit. Osim rijetkih svijetlih primera pojedinaca koji nisu hteli učestvovati u ovoj prljavoj igri", navodi se u saopštenju. 

Napominje se da Vlada Federacije BiH nije ispunila obavezu, koju je dobila od Doma za ljudska prava BiH i nije sačinala izvještaj o stradanju Srba u Sarajevu od 1991-1995. godine. 

"Čast otadžbine" ističe da inicijativa Velike Britanije da se u UN usvoji rezolucija o genocidu u Srebrenici jeste samo pokušaj da se zamagli istina o tim događajima i spere ljaga sa sebe i onih koji su bjesomučno bombardovali Republiku Srpsku i Srbiju, te oružano pomagale Armiju BiH. 

"Muslimanska vlada u Sarajevu i danas sahranjuje `ubijene` u Srebrenici dovozeći ih iz Visokog i ko zna kojih još mesta u Federaciji. Na pločicama ubijenih u Potočarima još stoje imena živih i zdravih muslimana koji žive na teritoriji BiH i ko zna gdje u svijetu. Jednog dana će biti više poginulih nego što je bilo stanovnika", zaključuju iz "Časti otadžbine".