Kada se seksualno zlostavljanje otkrije i prijavi policiji, sve je u rukama tužilaštva. Ukoliko se sumnja ispostavi osnovanom, slučaj dolazi u nadležnost suda. Profesor krivičnog prava kaže da je pooštrena kaznena politika novim Krivičnim zakonikom Republike Srpske iz 2017. godine, ali da je u konačnici sve do toga kako će ga sudovi primjenjivati.
"Kazne su povećane. Ako se radi o krivičnom djelu gdje postoji velika razlika u zrelosti i godinama života između učinioca i žrtve, recimo, ako žrtva ima manje od 15 godina, a učinilac ima 40, 30, 50, tu je najmanja mjera kazne osam godina. A ako imamo u vidu da je maksimalna mjera kazne 20 tu imamo raspon od 8-20. Dakle, zakonodavac je onemogućio da se izriču male mjere kazne, onemogućio je ublažavanje kazne i to je nešto čime zakonodavac tjera sudove da pooštravaju kaznenu politiku", rekla je Ivanka Marković, profesor krivičnog prava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.
Uvid u to kakve presude su sudovi izricali za krivična djela seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta pružaju podaci Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH.
U periodu od 2016. do 2019. godine, u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i Brčko distriktu, za krivična djela seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta osuđeno je 114 lica. Statistika presuda:
Kazne u trajanju od 0 do godinu: 56 ili 49,1 odsto
Kazne od 1 do 3 godine: 37 ili 32,4 odsto
Kazne od 3 do 10 godina: 16 ili 14 odsto
Kazne od 10 do 15 godina: 5 ili 4,3 odsto
Novi Krivični zakonik RS jeste pooštrio kazne, ali građani smtaraju da su one i dalje preblage.
"Jesu preblage i trebalo bi da budu daleko veće kazne nego što su u našem slučaju. Kod nas su minimalne, a i te minimalne se ne primjenjuju.
"Kad su djeca u pitanju onda tu nema, stvarno, tolerancije nekakve. Trebaju kazne biti što veće da bi se spriječilo, jednostavno, dalje nasilje".
"Da budu što strože i stvarno najrigoroznije i moguće", kažu građani.
U većini slučajeva, za zlostavljanje se sazna kasno ili slučajno. Proces oporavka je uvijek dugotrajan, kažu psiholozi.
"Seksualno zlostavljanje nije tako vidljivo. Djeca nerado govore o tome, jer i njima to stvara određenu nelagodu i neprijatnost, strah. Mnogo je tu različitih emocija pomiješano. Nekako mi imamo dosada najčešća iskustva da se djeca povjere stručnim službama u okviru škola. Seksualno zlostavljanje je traumatsko iskustvo za dijete. Posebno je traumatično, ako je zlostavljač neko iz reda porodice", istakla je Sanela Trivundža, psiholog u Centru za socijalni rad Banja Luka.
Ono što zabrinjava, kažu stručnjaci je činjenica da mnoga djeca godinama trpe zlostavljanje, a posebno je traumatično ukoliko je zlostavljač neko iz porodice.
Republika Srpska je prošle godine uvela zakon o posebnom Registru lica pravosnažno osuđenih za krivična djela seksualne zloupotrebe i iskorištavanja djece. U Registar se upisuju lični podaci o pravosnažno osuđenom licu, kao i o prirodi djela koje je ono počinilo. Predviđene su i mjere kojima se prati lice i nakon odsluženja kazne. Podaci iz Registra se na zahtjev mogu dostaviti svim školama, vrtićima, sportskim udruženjima, kako bi prilikom zapošljavanja nekog lica provjerili da li je ono osuđivano za seksualno zlostavljanje djece. Osnovni cilj je prevencija ovih krivičnih dijela, jer podaci govore da su počinioci, nerijetko, upravo oni iz neposrednog okruženja djeteta.
