Kojić ističe da je odgovoran Haški tribunal, koji je Orića pravosnažno oslobodio, ali i Sud i Tužilaštvo BiH. 

"Nekažnjavanje zločinaca prouzrokuje da oni smatraju da su djela koja su činili za vrijeme rata sasvim dozvoljena. Kazniti nekog ko je počinio zločine ne znači samo da se zatvori u zatvor i da se nad njim sprovede sistem resocijalizacije, već i prevencija činjenja takvih i sličnih djela u budućnosti. Što je najgore, ne samo da zabrinjava ova Orićeva retorika, već i to što je to u posljednje vrijeme među bošnjačkim generalima sve češća pojava. To je problem selektivnog rada pravosudnih institucija jer one svojim nečinjenjem doprinose da Bošnjaci prenose na mlade generacije poruku da je takvo ponašanje dozvoljeno i, što je najgore, može da bude pogubno, čak gore nego što smo doživjeli za vrijeme rata. Jer, treba napomenuti, prema našim zvaničnim informacijama, 29.070 srpskih civila i vojnika stradalo je u proteklom ratu", kaže Kojić.

On upozorava da je pravosuđe BiH potpuno zakazalo.

"Kakva će biti očekivanja od ovakvog pravosuđa? Nažalost, nema više ni onog malog svjetla u tami. To je problem koji razdire BiH i udaljava narode. Gledamo saopštenja nekih stranih ambasada i OHR-a koja su za mene katastrofalna. Kada bilo ko izrekne nešto iz RS, odmah se direktno on osuđuje. U ovom slučaju, Orićevom, osuđuju svaku ratnu retoriku i negiranje genocida. Zašto oni uporno ponavljaju negiranje genocida? Znači opet je sve to usmjereno prema nama, da ne smijemo reći da se nije desio genocid u Srebrenici. Dakle, po kvalifikaciji kakva je, nije se desio. Ono što jeste, Orić i njegova 28. divizija su počinili stravične zločine u srednjem Podrinju. Tamo su ubijena 2.663 srpska civila i vojnika. Samo jednu osuđujuću presudu imamo i jednu oslobađajuću presudu za to. Više nemamo presuda. Stalno se pokušava nametnuti ta teza o Srebrenici. Da bi na pravi način sagledali sve događaje, moramo ih sagledati od 1992. do kraja 1995. i onda stvararti istorijski kontekst koji oni sada uporno pokušavaju da nameću i kroz tamo neke rezolucije, potpomognuti, naravno, Britancima u tom svom poslu", ističe Kojić.

Imajući u vidu i spiskove koje je pravila Munira Subašić, Kojić najavljuje da će njegov tim tražiti sastanak sa glavnim tužiocem Tužilaštva za ratne zločine Srbije, da se vidi kakve mjere i koraci se s tim u vezi mogu preduzeti. 

"Ako govorimo o prijavama, sve prijave se nalaze u Tužilaštvu BiH. Ovdje je sve, ali Tužilaštvo je inertno, ne želi da procesuira i zato imamo i ovaj slučaj protiv Orića koji se vodi samo za tri ubistva, a treba da znamo da je čak i Haški tribunal na predmet koji se nalazi u Okružnom tužilaštvu Bijeljina dao mišljenje da se može voditi postupak za ubistvo preko 86 lica", naglašava Kojić.

On se potom osvrnuo i na deklaraciju o ratnim zločinima koja je potpisana u Londonu.

"U prvobitnoj deklaraciji bilo je sporno više stvari. Između ostalog, navešću dvije, to su zabrana upotrebe simbola i onaj dio koji se odnosi na to da države treba da priznaju presude međunarodnih i domaćih pravosudnih institucija. Mi smo upravo u tom smislu dali negativno mišljenje, na te dijelove Deklaracije, i koliko sam informisan, prihvaćen je ovaj dio koji se odnosi na simbole. Međutim, problematično je što nije prihvaćeno ono što se odnosi na priznavanje domaćih i međunarodnih pravosudnih institucija. Nažalsot, to može da ostavi jako negativne posljedice po RS i srpski narod, jer mi moramo da znamo da pravosudne institucije, od Haškog tribunala do domaćih pravosudnih institucija, i svih ostalih, sude isključivo pojedincima. I u osnivačkim aktima Haškog tribunala je navedeno da taj sud sudi pojedincima, a nikako kolektivitetima ili državama. Zbog čega onda postoji potreba da se priznaju nekakve presude koje su djelo nekih pojedinaca? Čak, moram da kažem, imajući u vidu kakav je rad pravosuđa, mi imamo dosta naših ljudi, Srba, koji leže u zatvorima po nekim komandnim odgovornostima a nemaju čak nikakve veze sa bilo kakvim događajima. Imamo i ljudi koji leže po zatvorima osuđeni za učestvovanje direktno u određenim zločinima, međutim njih, prema izjavama svjedoka, uopšte nema. Zato smatram da to nije dobro. Jedine presude za genocid pred Hagom i pred Sudom BiH su izrečene Srbima. Presude za zločin protiv čovječnosti su uglavnom izrečene Srbima, Srbi su osuđeni na preko 1.700 godina zatvora, a Bošnjaci na preko 360 godina zatvora. Šta ćemo mi priznati? Prihvatanjem takvih deklaracija priznajemo da smo mi, Republika Srpska, mi koji danas živimo, i naša buduća pokoljenja, krivi za nešto u čemu nismo učestvovali i što nismo učinili", upozorava Kojić.

Prema njegovim riječima, simptomatično je što Britanci stoje iza toga, jer oni su, kako kaže, imali svoju ulogu u ratnim sukobima ovdje.

"Britanci su učestvovali u raznim nedjelima ovdje i bili su potpuno pristrasni, stajući na jednu od zaraćenih strana, a to je bila bošnjačka strana. Naravno da je njima sada cilj da svoj posao završe do kraja, a posao završavaju do kraja i na taj način se zapravo prikriva njihova uloga u ratnim dešavanjima i nekim događajima gdje su mnogi Srbi pobijeni. Druga njihova namjera je završetak projekta iz devedesetih, a to je stvaranje unitarne BiH. Imamo sreću što imamo jaku Rusiju sada i možemo da spriječimo takve i slične rezolucije, ali teško je razumjeti predstavnike RS u zajedničkim organima koji su jednostavno pustili da to sve prođe", kaže Kojić.