"Ostanak Mašovića u Institutu značio bi i definitivni kraj traženju i identifikaciji nestalih Srba", ocijenio je Lazić za "Politiku".

On je naveo da Mašovićevu dominaciju nad procesom traženja nestalih potvrđuje i činjenica da se već godinama pronađe i identifikuje samo po jedna žrtva srpske nacionalnosti, zbog čega je razumljiva agonija srpskih porodica koje traže svoje srodnike i zato podržava zahtjev za rekonstrukciju Instituta ili prenošenje tog procesa na nivo entiteta.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić izjavio je za "Politiku" da bi Međunarodna komisija morala da reaguje na izjavu Mašovića da "ne priznaje Srbe kao žrtve, nego samo kao nestale" i podsjeti ga da bi "morao da ispoštuje bar zakon kojim je regulisan njegov radnopravni status".

Kojić je naglasio da je Mašović ovom izjavom potvrdio dvanaestogodišnju diskriminaciju u procesu traženja pripadnika srpskog naroda i ukazao da uz podršku svojih "mentora" iz Sarajeva, čiju politiku i provodi, ne želi da ode sa pozicije "vječnog direktora", iako je stekao uslove za penziju.

"Očigledno je da Bošnjaci ne uvažavaju zakone i rade ono što žele i hoće,a sa druge strane Srbima se ne dozvoljava da ostvaruju prava koja su im zagarantovana zakonom i ustavom", rekao je Kojić.

On je ukazao da je proces traženja srpskih žrtava praktično zaustavljen još 2008. godine, kada je sa entitetskog prešao u nadležnost Instituta za traženja nestalih BiH i podsjetio da je onda kada se procesom traženja nestalih bavila posebna komisija Srpske pronađeno više od 4.000 srpskih vojnika i civila.

"Politika" navodi da Srpska dvije decenije nakon rata traži 1.652 nestalih, a da je potpuni zastoj u traženju posmrtnih ostataka posljedica opstrukcije Instituta za traženje nestalih lica BiH i ponižavajućeg odnosa prema nestalim pripadnicima srpskog naroda.