Akademik Mihajlo Vukas izjavio je da bi 12 banjalučkih beba danas bilo živo da na Drini nije zaustavljen konvoj humanitarne pomoći sa lijekovima i kiseonikom, koji je 1992. godine predvodio iz Geteborga do Beograda.
"Nakon ovog događaja pitao sam osobu koja je za to bila odgovorna: `Zašto djecu?`, a odgovor je bio: `Nisu naša`", rekao je Vukas kod spomen-obilježja "Život" u centru Banjaluke gdje je danas obilježeno 27 godina od tragične smrti 12 banjalučkih beba.
On nije želio da otkrije identitet osobe koja mu je to rekla.
Vukas, koji je penzionisani torakalni hirurg iz Geteborga, rekao je da je došao u Banjaluku da od majki ovih beba traži oproštaj nakon 27 godina.
"Nisam stigao da posao završim i kiseonik dopratim do Banjaluke preko Drine. To je moja greška i moja rana zbog koje i danas patim. Majke, molim vas za oproštaj", rekao je Vukas koji je kao hirurg radio 46 godina.
Odlukom Savjeta bezbjednosti UN u maju i junu 1992. godine bili su zabranjeni međunarodni letovi, čak i oni sa bocama kiseonika iz Beograda za Banjaluku, zbog čega je preminulo 12 tek rođenih beba koje su bile u inkubatorima.
Vojska Republike Srpske je, nakon ovog tragičnog događaja, probila koridor u Posavini i oslobodila pravac prema granici sa Srbijom, koji su do tada blokirale muslimanske i hrvatske snage.
Prva beba umrla je 22. maja 1992. godine, nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih beba. Do 19. juna 1992. u Banjaluci je umrlo 12 beba koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice.
Trinaesta beba Slađana Kobas bitku za život izgubila je sa 14 godina, a četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.
