- Drugi cilj jeste jačanje zajedničkih institucija i konačan cilj preoblikovanja multietnički složenog, federalnog oblika državnog uređenja BiH u pravcu unitarizacije kroz proces majorizacije - pojasnio je Karan.

On je naveo da je razlika između visokih predstavnika bila samo u tome ko je od njih više uspio da nametne svojih neustavnih i antidejtonskih odluka.

- Teško je izmjeriti razmjere štete koju su nanijeli, a najveća je da su upravo oni potkopali teško izgrađene ženevske i njujorške principe /temelje/ složene sui generis državne tvorevine i doveli je u stanje trajne nestabilnosti koja se održava fikcijom velikog broja neustavno novostvorenih agencija na 'državnom' nivou - ukazao je Karan.

On je podsjetio da su metode rada visokih predstavnika bile i ostale: pritisci, ucjene, prijetnje, smjene, suspenzije, nametanje, zabrane, blokade.

- Prekompozicija Ustavom utvrđenih nadležnosti i promjena Ustava BiH, bez faktičke promjene, rezultat je rada visokih predstavnika. Visoki predstavnici su sve ove godine bezobzirno urušavali vladavinu prava, kršeći međunarodno i domaće pravo, ignorišući usko definisana ograničenja mandata dodijeljenog visokom predstavniku Aneksom 10, a istovremeno su time zapravo narušili jedine moguće elemente dobrovoljnosti zajedničkog života i eliminisali da to budu zajedničke odluke donesene konsenzusom predstavnika tri konstitutivna naroda i dva entiteta, kao dominantne nosioce suvereniteta - naglasio je Karan.

Mada je više nevažno reći, istakao je profesor ustavnog prava, ali ponovlja da je samo postojanje visokih predstavnika neviđen oblik tutorstva i protektorata u 21. vijeku, čemu svesrdno pomaže Ustavni sud BiH sa troje stranih sudija.

On je dodao da je Narodna skupština Republike Srpske prethodnih godina usvajala zaključke koji se odnose na protivpravan i neustavan rad visokog predstavnika, te je istim zaključcima osporavala dalju potrebu za postojanjem funkcije visokog predstavnika.

- Narodna skupština Republike Srpske je početkom 2021. godine usvojila zaključke u vezi sa ocjenom rada visokog predstavnika, primjene Aneksa 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH u periodu razgovora o imenovanju novog visokog predstavnika u kojima je konstatovano da su u skladu sa Aneksom 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, čiji potpisnik je i Republika Srpska, samo strane ugovornice nadležne da 'traže postavljanje visokog predstavnika' - podsjetio je Karan.

On je poručio da zbog elementarnog nepoštovanja vladavine prava u vidu kršenja Aneksa 10 kakvo je ispoljeno od svih visokih predstavnika, Republika Srpska ne može prihvatiti nametanje bilo koje ličnosti za visokog predstavnika.

Karan je podsjetio da je postavljenje visokog predstavnika uslovljeno saglasnošću strana potpisnica Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma.

- Dosadašnja nominovanja, izbor i potvrđivanje visokog predstavnika su suprotna Aneksu 10, nedovoljno transparentni, jer nije uvažavana neophodnost konsultacija i pribavljanja saglasnosti strana, kako je predviđeno Aneksom 10, te ovo predstavlja dovoljan osnov za odbacivanje bilo kog imenovanja visokog predstavnika bez procedure predviđene Aneksom 10 - konstatovao je Karan.

Prema njegovim riječima, sprovođenje civilnog dijela mirovnog sporazuma odavno je postignuto, a prisustvo i aktivnosti Kancelarije visokog predstavnika već dugi niz godina predstavljaju ozbiljan teret napretku BiH i nespojivi su sa pojmom Ustava BiH, te predstavljaju prepreku na njenom putu ka evropskim integracijama.

- Nakon 26 godina mira u BiH, krajnje je vrijeme da Kancelarija visokog predstavnika bude zatvorena i da odgovornost za budućnost i funkcionisanje BiH postane isključivo pravo i nadležnost naroda u BiH i njihovih političkih predstavnika, bez stranog uplitanja ili druge vrste ugrožavanja demokratskih procesa i mehanizama propisanih Ustavom BiH. Konačno je došlo vrijeme da BiH sa svoja dva entiteta i tri konstitutivna naroda preuzme odgovornost za vlastiti razvoj u skladu sa Dejtonskim sporazumom i međunarodnim pravom koje je integralni dio pravnog sistema BiH - naglasio je Karan.

Kada je riječ o postojanje Savjeta za implementaciju mira, kao povremene konferencije za implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma, i funkcije zamjenika visokog predstavnika, Karan je rekao da to nije utvrđeno Dejtonskim mirovnim sporazumom.

- Intervencije visokih predstavnika, uz ukupno prisustvo međunarodne zajednice, učinile su da je BiH postala njihov pravni eksperiment, preuzeli su odgovornosti bez odgovornosti za njeno vođenje sa planom da nam BiH, takvu novu, preoblikovanu po svojoj volji, neustavnu, podare i predaju na upotrebu. Moć sile je tolikih razmjera da samo oni /visoki predstavnici i međunarodna zajednica/ ne vide da taj eksperiment ne može uspjeti. Takvo nipodaštavanje volje konstitutivnih, državotvornih naroda i njihovog suvereniteta je anahronizam rijetko viđen u novijoj istoriji - zaključio je profesor ustavnog prava Siniša Karan.