Majkićeva je, komentarišući otvoreno pismo nekadašnjeg poglavara Islamske zajednice u BiH Mustafe Cerića srpskom članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku i srpskom narodu u BiH i Srbiji, istakla da je pismo upućeno u trenutku kada u Federaciji BiH "kuva kao u pregrijanom loncu" i vlast još nije formirana. 

"O zločinima nad Bošnjacima tokom proteklog rata govori Mustafa Cerić. Za zločine nad Srbima, narodom koji je u 20. vijeku doživio najveća stradanja, ne samo da nema empatiju, nego ga želi prikazati na način koji ne može biti prihvaćen. Ipak, mnoge činjenice mu ne idu u prilog", istakla je Majkićeva. 

Prema njenim riječima, Cerić treba da zna da Republika Srpska želi istinu o svim zločinima u BiH. 

"Republika Srpska nikada nije osporavala zločine koje su počinili pojedini pripadnici srpskog naroda. Međutim, mora se sagledati i utvrditi puna istina i o stradanju srpskog naroda u proteklom ratu. Jer, nisu u tom ratu stradali samo Bošnjaci", istakla je Majkićeva. 

Ona je upitala kako je stradalo više od 30 hiljada Srba tokom proteklog rata i dodala da Srbi moraju dobiti odgovor na to pitanje. 

Majkićeva napominje da je zato Narodna skupština Republike Srpske odbacila raniji izvještaj Komisije za Srebrenicu iz 2004. godine kao pristrasan i usvojen pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice i bivšeg visokog predstavnika Pedija Ešdauna. 

Ona je podsjetila da je u toku je formiranje nove međunarodne nezavisne komisije, čiji je zadatak da na objektivan način utvrdi istinu o stradanju Srba na području srebreničke regije od 1992. do 1995. godine, kao i u Sarajevu od 1991. do 1995. godine. 

"Istraživanjem pune istine o ovim događajima došli bismo do jačanja međusobnog povjerenja u BiH, a rezultati bi bili ne samo značajni za domaću javnost, već bi bili prezentovani relevantnim domaćim i međunarodnim institucijama", navela je Majkićeva. 

Time bi se, kaže ona, spriječilo svako dalje manipulisanje sudbinama žrtava i njihovih porodica. 

"Takođe, Srbi bi dobili nedvosmislen odgovor na pitanje da li je srebrenički zločin bio dogovorena tragedija sa namjerom satanizacije srpskog naroda, kao što se uveliko sumnja", kaže Majkićeva. 

Napominjući da je poznato da se teza o genocidu pojavila na početku sukoba u BiH, ona je podvukla da to potvrđuje izjava nekadašnjeg komandanta muslimanskih snaga u BiH Sefera Halilovića koji je na početku rata govorio da će rat biti genocidan, jer je usmjeren protiv Bošnjaka. 

"Ratni muslinski lider Alija Izetbegović je nastavio istu priču, kada je napisao da će se u Srebrenici dogoditi najveći genocid poslije Drugog svjetskog rata. Ne može se prihvatiti ovo kao slučajnost", rekla je Majkićeva. 

Oslobađajuća presuda Suda BiH ratnom komandantu takozvane Armije BiH u Srebrenici Naseru Oriću, istakla je ona, predstavljala je potvrdu da nema ništa od rasvjetljavanja događaja iz proteklog rata u BiH, niti promjene mita o Srebrenici, oko koje će i dalje postojati znatne razlike i protivrječnosti. 

"Osuditi Nasera Orića za počinjene ratne zločine nad Srbima 1992. godine bio je tračak nade za srpski narod, da je pravda moguća i dostižna. Međutim, oslobađajuća presuda Oriću bila je samo novi udarac na pravo i pravdu", navela je Majkićeva i dodala da su Srbi, nakon proteklog rata, bili jedina meta pravosuđa BiH. 

Štiteći Bošnjake za počinjene ratne zločine, konstatovala je ona, međunarodna zajednica je prala vlastitu odgovornost i ulogu u proteklom ratu na ovim prostorima. 

"Pravosuđe BiH, ne samo da nije procesuiralo Bošnjake za ratne zločine, nego je potpuno ignorisalo srpske žrtve, pokušavajući da nametne stav o srpskoj krivici. I dalje čekaju na procesuiranje zločini nad Srbima u Sarajevu, području Srebrenice, u 13 zapadnokrajiških opština, srednjem Podrinju, u Posavini, srednjoj Bosni...Za to vrijeme, umiru svjedoci događaja i nestaju dokazi", rekla je Majkićeva. 

Ona je napomenula da su u depou Sekretarijata Haškog tribunala, gdje su čuvani, uništeni jedini materijalni dokazi zločina na sarajevskim Markalama, i to baš u trenutku kada je trebalo da posluže odbrani za obaranje teze o srpskoj krivici. 

"Znamo da je genaral Ratko Mladić osuđen u Hagu za masakr na pijaci Markale, iako nema dokaza da je Vojska Republike Srpske ispalila te granate. To su tvrdili i Jasuši Akaši i Majkl Rouz, da nema jasnih dokaza o tome ko je odgovoran za taj napad", rekla je ona. 

Majkićeva je navela da se isto desilo i sa uništavanjem dokaza u Haškom tribunalu o trgovini ljudskim organima u "Žutoj kući", koji nisu išli u korist tužilaštva Tribunala, čime su Srbi izbjegli mogućnost da dokažu da su bili žrtve trgovine organima i surovog ubijanja. 

Ona je poručila Ceriću da sljedeći put kada odluči da napiše pismo Srbima ima u vidu ove činjenice, da odgovori na pitanje kako je stradalo više od 30.000 Srba tokom proteklog rata. 

"Mogao bi nam, na primjer, reći nešto o njegovom razgovoru sa Alijom Izetbegovićem iz 1994. godine, kada je kao vjerski službenik razgovarao sa njim o granatiranju Markala, što se kasnije i dogodilo. Sjeća li se danskog oficira koji je tražio da Bošnjaci prestanu granatirati vlastiti narod? Mnogo toga Cerić zna, a o tome ćuti", istakla je ona. 

Nakon tih odgovora, poručila je Majkićeva, Cerić će imati pravo da Srbima postavlja nova pitanja, drži lekcije i daje savjete koje mu niko nije tražio. 

Cerić, koji je predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa, uputio je otvoreno pismo srpskom članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku i srpskom narodu u BiH i Srbiji povodom, kako je naveo, "Dodikove prijetnje da će Srbi izaći iz BiH ako Bošnjaci nastave da traže promjenu atributa "srpski" na imenu manjeg bosanskog entiteta".