Savčić ističe da je "Oluja" bila operacija brutalne vojne sile, logistički, obavještajno-izviđački podržana od NATO-a, te da u svojoj suštini predstavlja nasilan progon srpskog stanovništva.

"Nema nikakve dileme da je ovo bio nasilan progon i potpuno etničko čišćenje, do posljednjeg čovjeka i da meta nisu bili samo vojni ciljevi, instalacije i jedinice. Poznato je i kako su završili oni koji nisu mogli da napuste teritoriju zbog starosti, bolesti ili iz nekih drugih razloga", rekao je Savčić.

Prema njegovim riječima, Srbi su bili meta svirepih zločina za koje niko nije adekvatno kažnjen, a optuženi pred sudovima u Hrvatskoj dobijali su blage kazne ili su najčešće oslobađani, čime su dodatno uvrijeđene i ponižene žrtve.

Savčić je naveo da su sudovi, uključujući i međunarodne, u svojim presudama ili u kvalifikacijama u optužnicama to tretirali kao ratni zločin etničkog čišćenja.

"I to je ono što treba istaći i poslati kao poruku srpskoj javnosti, ali i javnosti na ostalim prostorima - da je upravo riječ o tome i da je najmanje iz tog razloga nedopustivo da se obilježava na ovakav način", rekao je on i upitao "šta bi bilo kada bi, ne daj Bože, Srbi tako nešto uradili i kada bi nešto, za šta postoji mišljenje da je krivično djelo, dodatno obilježavali".

U hrvatskoj vojno-policijskoj akciji "Oluja", prema podacima srpskog Komesarijata za izbjeglice, protjerano je 250.000 krajiških Srba, 1.856 je ubijeno, a 836 se vode kao nestali, a zapaljeno više od 22.000 srpskih kuća.

Ta akcija počela je 4. avgusta, 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije i jedinica HVO-a na područja Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije, odnosno na Republiku Srpsku Krajinu.

Dan kasnije, 5. avgusta, hrvatska vojska je ušla u gotovo napušten Knin i istakla hrvatsku zastavu, dok su kolone izbjeglica na traktorima i drugim poljoprivrednim vozilima ulazile u Srbiju.

Akcija "Oluja" je najveće i jedno od najsurovijih etničkih čišćenja na području bivše Јugoslavije tokom devedesetih godina prošlog vijeka.