"Iz raznih izvora saznali smo da je NATO tada koristio projektile sa osiromašenim uranijumom, od avio-bombi do puščane i mitraljeske municije, koji su imali veliku razornu moć i koji su bili radioaktivni. Posebno su nas zabrinule vijesti o tome šta se dešava sa našim ljudima koji su živjeli u Hadžićima, a koji su se tokom tragičnog egzodusa Srba iz Sarajeva preselili u Bratunac", prisjeća se Ždrale. 

U funkciji tadašnjeg direktora Kliničkog centra Srpsko Sarajevo, ističe on, imao sam redovne statističke izvještaje o povredama, zadesima i drugim oboljenjima ljudi koji su živjeli i liječili se na ovom prostoru tokom odbrambeno-otadžbinskog rata. 

"Sve te podatke mi smo uredno analizirali, a 2000. godine dobijamo podatak koji je odudarao od naših svakodnevnih evidencija - jedan broj malignih oboljenja, odnosno zloćudnih bolesti je izuzetno 'iskočio' u odnosu na prethodne godine po broju slučajeva. Pokazalo se da su maligna oboljenja kože, gastro-digestivnog trakta, respiratornog sistema i bolesti krvi naglo porasli za dva ili tri puta, pa čak i do četiri i po puta", naglašava Ždrale. 

On navodi da je tada na bolničkom kolegijumu ustanovljeno da se ti podaci znatno razlikuju od sličnih podataka iz 1996., 1997. i 1998. godine, te da se nakon detaljne analize došlo do određenih zaključaka prema kojima je većina malignih oboljenja konstatovana kod pacijenata koji su u Bolnicu Kasindo dolazili sa područja koja su 1994. i 1995. godine bila bombardovana od NATO avijacije. 

Prema njegovim riječima, tada je uočeno da su se zabrinjavajući podaci odnosili na Srbe koji su živjeli u opštini Hadžići i koji su bili primorani da se isele u Bratunac. 

"Ti ljudi su bili direktno izvrgnuti dejstvu NATO bombardera koji su, bjesomučno i nasumično, ogromnim brojem projektila gađali Tehničko-remontni zavod Hadžići. Uvidom u medicinske kartone i otpusna pisma pacijenata koji su se liječili kod nas i u Beogradu jasno je bilo šta je uzrok enormnom povećanju malignih oboljenja kod ovih nesrećnih ljudi. Među svi tim pacijentima, zapažamo poseban slučaj koji će nam, u medicinskom smislu, biti vodilja u našim naporima da dokažemo pogubno djelovanje NATO bombi sa osiromašenim uranijumom ne samo na ljude, nego i na životinje, vodu, zemlju i prirodu u cjelini", pojašnjava doktor Ždrale. 

On je naveo da je riječ o Željku Samardžiću iz naselja Brezovice, opština Istočni Stari Grad, kome su ljekari u Bolnici Kasindo 1999. godine odstranili zloćudni tumor debelog crijeva, ali u februaru 2000. godine taj tridesetdvogodišnjak ima novi zdravstveni problem, ovaj put praćen gubitkom svijesti, pojavom oduzetosti lijeve strane tijela... zbog čega smo posumnjali da je ta maligna bolest dala svoje udaljene metastaze na mozak, te smo ga poslali na ispitivanje u Klinički centar Zemun. 

"Međutim, ispostavilo se da nije riječ o malignom oboljenju, nego je na njegovim krvnim sudovima došlo do određenih promjena i krvarenja na mozgu. Nakon izvjesnog vremena, kod Željka uočavamo i drastične promjene na prstima lijeve šake, koji najprije mijenjaju boju, potom se javlja gangrena i mi smo bili prinuđeni da izvršimo amputaciju četvrtog i petog prsta. Nažalost, nakon tri mjeseca kod istog pacijenta otkrivamo i tumor nadbubrega, tako da je ponovo bila neophodna operacija. Kada se i to završilo, mi se suočavamo sa novim problemima i ne možemo da dođemo sebi odakle tako mladom čovjeku tri ili četiri maligna oboljenja, dvije promjene na krvnim sudovima, na mozgu i na ruci", navodi Ždrale. 

Nakon razgovora sa Samardžićem, kaže Ždrale, saznaje da je ovaj mladić tokom rata bio na srpskom vojnom položaju Borije gdje su bile smještene haubice, koje je NATO intenzivno bombardovao početkom septembra 1995. godine, i kada je poginulo više njegovih saboraca. 

"Na osnovu svega toga mi zaključujemo da je on žrtva djelovanja osiromašenog uranijuma, ne samo prilikom bombardovanja Borija već je, s obzirom na 'ružu vjetrova', bio izložen i direktnom radioaktivnom dejstvu projektila koji su ispaljeni na radare na Jahorini. S obzirom da smo proveli opsežna istraživanja, uvidjeli smo da slične simptome imaju i vojnici zapadnih sila koji su učestvovali u Zalivskom ratu gdje je, takođe, korištena municija sa osiromašenim uranijumom", naveo je Ždrale. 

On naglašava da je i njega i njegove kolege posebno zaintrigirao zvaničan odgovor iz Instituta za nuklearne nauke u Vinči, gdje su poslali Željka na pregled, koji je potvrdio sve njihove sumnje. 

"Taj zvanični nalaz nedvosmisleno govori o tome da je ovaj mladić teško staradao od posljedica djelovanja osiromašenog uranijuma, odnosno da je Željko ozračen. To znači da postoji takozvana aberacija nad određenim hromozomima djelovanja radioaktivnog zračenja", pojašnjava Ždrale. 

U međuvremenu, nastavlja on, u Bolnici u Kasindolu od 2000. do 2002. godine primljeno je sve više pacijenata sa sličnim simptomima. LJekari konstatuju da je nakon pet godina došlo do erupcije malignih oboljenja što pokazuju i podaci drugih naučnika u svijetu koji su istraživali djelovanje osiromašenog uranijuma na zdravlje i živote ljudi. 

Ti vremenski intervali poklapaju se i kada je riječ o stradanju vojnika i civila tokom NATO bombardovanja Srbije. 

"Na opasnost od ovih opakih bolesti mi smo još 2000. godine upozorili domaću i svjetsku javnost na konferenciji za novinare u Bolnici Kasindo, ali su međunarodni faktori tada sve činili da opovrgnu naše nalaze. Tek kada su se, nakon godinu dana uvjerili da i u Sarajevu, čiji su građani pili istu vodu kao i mi, takođe raste broj oboljelih od malignih bolesti, počeli su da ozbiljno shvataju naša istraživanja i upozorenja o pogubnom djelovanju osiromašenog uranijuma na zdravlje ljudi, ali i biljnog i životinjskog svijeta, što je potvrđeno i na stručnoj međunarodnoj konferenciji u Briselu 2001. godine", navodi Ždrale. 

On naglašava da su strane države nerado prihvatale i istraživale slične primjere kod svojih vojnika, jer su ih u slučaju priznanja očekivale obaveze isplata velikih obeštećenja i naknada za oboljele pripadnike multinacionalnih snaga. 

Ždrale je naveo da je sve vrijeme radio zajedno sa vrhunskim stručnjakom doktorom Trifkom Guzinom, koji nažalost više nije među živima, a u svim tim naporima nesebično i predano pridružio se i doktor Marko Vuković, sa kojim su zajedno došli do zaključka da je osiromašeni uranijum teški metal kao i živa ili arsenik i koji u prirodi prilikom svog oslobađanja, osim radioaktivnog uticaja ima i efekat toksičnog djelovanja teškog metala, koji pravi razaranje i destrukciju u ćeliji, u citoplazmi, u protoplazmi ljudskog organizma, što dovodi do bujanja malignog tkiva i velikog poremećaja organskog sistema. 

Prema njegovim riječima, posljedice djelovanja čestica teških metala mogu biti prisutne i na područjima udaljenim i do 40 kilometara od mjesta dejstvovanja projektilima sa osiromašenim uranijumom ili plutonijumom. Te toksične tvari direktno ili indirektno truju i vazduh, vodu, zemlju, kao i ljudske organe, organizam u cjelini. 

"O stradanju Hadžićana mnogo je istraživao i zabilježio novinar i književnik Nedeljko Zelenović koji je rođen na tom području. I bivši predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i naš kolega, vrhunski ljekar Dragan Kalinić snažno se založio da svjetskoj i domaćoj javnosti predoči rezultate naših istraživanja o stradanju Srba nakon NATO bombardovanja, ali ga je u tome spriječio tadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun, koji ga je, kao i mnoge druge političare i ugledne ljude u Republici Srpskoj, silom smijenio sa funkcije", ističe Ždrale. 

On smatra da bi Republika Srpska i njene institucije trebalo da na ovom planu slijede poteze Srbije i njenog parlamenta koji su već oformili stručni tim koji će da ispita sve posljedice NATO bombardovanja po stanovnike Srbije, i da putem međunarodnih pravnih instrumeneta povuče konkretne poteze na sankcionisanju svih odgovornih za zločine nad srpskim narodom. 

Ždrale dodaje da akademik Vuković već pokušava da putem Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske pokrene određena istraživanja, ali da ne zna pouzdano koliko je u tome odmakao. 

"U svakom slučaju i on i Akademija mogu u velikoj mjeri da računaju i na mene lično, jer sam jedan od najmjerodavnijih stručnjaka za tu oblast, a i na Bolnicu u Istočnom Sarajevu kao zdravstvenu instituciju koja se već duže vremena suočavala sa ovim problemom. Takođe, mislim da treba uključiti i eksperte iz drugih naučnih oblasti poput fizike, hemije...", smatra Ždrale. 

On upozorava da ništa od ovoga ne smije biti zaboravljeno, jer se još ne zna kakve posljedice po zdravlje mogu zadesiti buduće generacije. 

Najprije, poručuje Ždrale, treba mnogo više pažnje posvetiti preventivnim ljekarskim pregledima, jer se ne smiju zatvarati oči pred činjenicom da je broj malignih oboljenja u porastu i da se u kontinuitetu mora njegovati i promovisati zdravlje ljudi.