Jelka Nastasić ubijena je u svojoj kući u Ulici Branka Radičevića u centru Sombora udarcima tupim predmetom po glavi. Tijelo brutalno ubijene žene pronašao je njen sin koji je, kada je ušao u kuću, uočio dva muškarca! Jedan se krio iza frižidera, a drugi iza loze, a onda su se dali u bijeg!
Policija je zločin klasifikovala kao ubistvo iz koristoljublja, i iako su izvršilac, ili izvršioci za sada nepoznate osobe, policija ima brojne tragove i istraga zločina je u toku.
Ubistvo nesrećne žene dogodilo se u četvrtak oko 15 časova. Tijelo nesrećne žene pronašao je njen sin i u trenutku njegovog ulaska u kuću, kako pričaju komšije, uočio je dvojicu muškaraca – jednog koji se sakrio iza frižidera, a drugog iza loze! Zatim su se obojica dali u bijeg u pravcu zadnjeg izlaza kuće.
Šokirani muškarac majku je pronašao u lokvi krvi, najvjerovatnije svučenu s kreveta, a od šoka jedino što je uspio da uoči je da su u pitanju „crnomanjasti muškarci, u majicama kratkih rukava i da jedan ima tetovažu“.
Istragu o ovom zločinu vode policija i Više javno tužilaštvo, a prema riječima Somboraca, ubice su njihovu komšinicu i pokrale. Odnijeli su novac i nešto nakita. Ispred kuće sa brojem 10, gdje se dogodio zločin, danas je dežuran policajac, a pred kuću je došao i majstor za kapiju koji nije znao da je domaćica ubijena…
– Jelka je imala do nedavno podstanare. Uredila je prostor ljetnje kuhinje u sobu sa kupatilom i izdala je bračnom paru sa dvije kćerke. Ubrzo je saznala da imaju kontakte sa strancima. Znalo se da je baka Jelka sama, ima dva sina i oni su je obilazili, ali nisu živjeli sa njom. Stanare je primila, porodicu, misleći da če joj pomoći pokosi travu i da ne bude sama. Međutim, njima su stalno stizale narudžbe hrane, pice, razne skupe stvari su naručivali i bili u kontaktu sa sumnjivim ljudima. To je bilo čudno svima i ona već poslije dvije nedjelje nije željela da žive kod nje zbog čega je bilo i prijetnji – tvrde prve komšije.
Stanari Ulice Branka Radičevića kažu da je se sa druge strane Jelkine kuće, u Beogradskoj ulici nalazi napuštena kuća, nedovršena zgrada i sumnjaju da su ubice ušle upravo kroz taj objekat do Jelkine kuće. Kako kažu, da su ušli kroz kapiju, na glavni ulaz, oni bi ih čuli.
– Da je neko kod nje ušao na kapiju mi bi to sigurno čuli, jer je jako toplo, nabrekla je kapija i čuje se kada joj dođu sinovi. A sada nismo ništa čuli. Komšija preko puta ima kamere i policija je uzela snimke – priča komšnica.
Kako dodaje juče je kod Jelke prvo došao sin i donio joj novac – 30.000 dinara.
– Čula sam ih, bio je sa unukom. Ispratila ih je, zatvorila je kapiju, ali je nije zaključavala danju. Djeca, sinovi Duško i Draško, su pitali kako nije zaključala, a to je zato jer kapija nabrekne i nije mogla dok je sunce. Zatim je stigao pred kuću drugi sin. Došao je po usisivač. Rekao nam je da je vidio da se zavjesa pomjerila iznutra i da neko viri, a da to nije njegova mama. Ušao je u kuću i zatekao je majku na podu, jednog muškarca kako se krije iza frižidera! Rekao je da je muškarac vukao frižider kako mu on ne bi video lice, a da se drugi muškarac sakrio iza grožđa. Najvjerovatnije su pobegli na zadnji izlaz, kroz Beogradsku ulicu – priča komšinica.
Uviđaj je trajao skoro do 22 sata i prema saznanjima komšija ubice su ostavile krvave tragova patika po kući. Krvi je bilo na krevetu, na tepihu, parketu i po frižideru.
– Najvjerovatnije da su je ubili krvničkim udarcima po glavi na krevetu i da su je svukli dole. U kući nije nađen novac koji joj je donio sin, a nedostaje i zlatna ogrlica, narukvica i imala je samo jednu minđušu – opisuje komšija i priseća se posljednjeg razgovora sa ubijenom Jelkom:
– U nedjelju sam bio kod nje, zvala me zbog kapije, pitala je da li znam nekoga ko bi mogao da zavari kapiju. Odnio sam joj broj majstora, sjeo malo sa njom. Pitala je da li znam nekoga ko bi mogao da bude podstanar kod nje i da održava prostor. Posavjetovao sam je da postavi oglas na internet, mada je prethodne podstanare, te problematične, našla tako što je u prozor istakla natpis.
Sa komšijama je, kažu, voljela da priča, svi su je poznavali od ranije iako je nadavno došla u njihov kraj, jer su svi u ulici poznavali njenog svekra, svekrvu, pokojnog muža, ali i sinove koji su izrasli u vrijedne i poštene ljude.
– Sombor je mala sredina i svi o svima sve znamo. Ne pamtimo da se nešto slično dogodilo. Ne možemo da dođemo sebi od šoka. Žao nam je, niko nije zaslužio da tako umre. Nije nam svejedno, plašimo se i za ličnu bezbjednost – poručuju Somborci iz Radičevićeve ulice.
