Đokić je po riječima očevidaca, koji su bili prisutni, a sa kojima je "Blic" razgovarao, bio prilično smiren, ali "neprirodno blijed" do te mjere da ga je jedan komšija iz sela pitao što ima „mrtvačko bljedilo“. Na sve to Đokić je pristune dodatno šokirao pitanjem: "Šta bi radili da ih neko optuži za ovakvo ubistvo, a oni to nisu učinili?"

- Te večeri kada su tijela Gorana, Gordane i Lidije dovezena iz kapele, dan uoči sahrane, 6. oktobra, Džonić je bio prisutan. Kada smo otišli svijeće da zapalimo, i tamo sam ga i vidio sa komšijama, bilo je puno naroda. On je sjedio na klupi, i ja sjedoh pored njega, zapalih cigaru i rekoh mu: "Vidi bre šta se napravi, Džoniću?" Cijele noći sjedio je kraj kovčega. Nikakvu reakciju nije imao, ponašao se gotovo normalno. Samo što je bio mnogo blijed. Ja mu rekoh: "Dobio si mrtvačku boju neku, šta ti je? Nikad te nisam vidio u životu da si toliko blijed, šta se dešava sa tobom?" Svi znaju ima povišen šećer, rekoh mu "idi kući mjeri šećer". I da ne povjeruješ šta je on rekao: „Zamisli, da te napadne neko, da te optuži za ovo ubistvo, a ti to nisi učinio?“ - priča za "Blic" jedan komšija iz sela.

Mještani kažu da tada nikome nije palo na pamet zašto to Džonić priča, ali sada je jasno da je pravio odstupnicu. Džonić je po riječima komšija iz sela, sjedio cijele noći kraj kovčega troje Đokića i otišao je kući tek pred zoru.

- Đokićeva majka Stojanka, ustala je oko 4 sata iza ponoći. Šojka, kako joj je nadimak, počela je da plače, a on je ostao još jedno pet, 10 minuta i otišao je kući. Mi smo ga sve vrijeme tjerali da ide kući jer je bio mnogo blijed, ali je tek tada otišao - kaže drugi mještanin Moravca.

Mještani svjedoče za "Blic" i da je Džonić i sutradan na dan sahrane, ponavljao istu rečenicu.

- Meni je rekao: „I šta misliš, sad te tako optuže da si počinio ovakvo ubistvo, a ti nisi počinio ubistvo, šta bi radio?“. Ja mu rekoh: "znam da sam čist pred Bogom, a ko je to uradio, to će da se utvrdi, mogu da me optuže koliko hoće, što da me bude strah ako nisam to učinio". Tako sam mu rekao. A on je nastavio: „ko šiša komšije, ali tu porodicu kako ćeš da pogledaš u oči“. Ja sam mu ponovo rekao: "ako znam da sam čist pred Bogom i da nisam to uradio, nema šta da me bude sramota." I tako smo završili razgovor - svedoči mještanin Moravca za „Blic“.

Kako je „Blic“ pisao, Džonić je prisustvovao i opelu u kući Đokića i sahrani, ali se trudio dobro da ga objektivi fotoaparata i kamera ne uhvate. Pred prisutnima je plakao, čupao kosu i pitao se: „ko je mogao ovako nešto da učini?“

Đokiću su nestali u noći između 26. i 27. septembra kada su iz kuće Goranove majke krenuli ka Aleksincu. Njihov nestanak porodica je prijavila 28. septembra, a policija je spaljena tijela pronašla 2. oktobra u ataru Moravca. Istoga dana, spaljeni ”pasat” nađen je u okolini Tešice.

Prvo je uhapšen Goran Džonić, nakon što je u voćnjaku njegovog sina Stefana koji je bio odsutan poslom, pronađeno oko 43.000 evra koje su bile zakopane, a manji dio sakriven u usisivaču u kući. Uhapšena su i dvojica njegovih sinova vatrogasac Milan i vojnik Stefan, iako su kobne večeri bili na svojim radnim mjestima. U vezu sa zločinom doveo ih je sam Džonić koji je na pitanje policije da li su njegovi sinovi sposobni da urade tako nešto odgovorio: „možda i jesu“.

Iskaz je poslije promijenio i za ubistvo optužio braću K. M. i A. M. iz Moravca poznate po nadimku Jojke. On je jednog od braće označio kao direktnog izvršioca, drugog kao pomagača, a njihovog prijatelja D. P. iz susjednog sela koji živi u inostranstvu, kao saučesnika, iako do sada svi utvrđeni materijalni dokazi, sa zločinom povezuju jedino Džonića.

Džonićev DNK nađen je na novcu i vreći koja je pronađena zakopana u voćnjaku iza kuće njegovog sina u Moravcu, u korijenu stabla šljive. U njegovom stanu u Aleksincu pronađen je pištolj za koji je, kako je „Blic“ ekskluzivno objavio, balističkim vještačenjem potvrđeno da je iz njega počinjeno ubistvo.

Osim toga, na dan nestanka Đokića, 26. septembra, Džonić je snimljen kako na pumpi u Žitkovcu sipa gorivo u kantu. Istog dana je bio u Tešici, blizu mjesta gdje je kasnije, 2. oktobra, nađen zapaljen "pasat". U Moravac iz Tešice ga je tog dana dovezao komšija kojem je rekao da mu je motor kod majstora, dok je majstor kasnije potvrdio da je motor bio kod njega na popravci, ali u avgustu pa se sumnja da je toga dana, na mjestu gde će biti zapaljen pasat, sakrio skuter. U noći ubistva Džonićev skuter je snimljen u Tešici kako se vraća ka Moravcu.

Stefanov i Milanov alibi potvrđen

U Višem javnom tužilaštvu počelo je saslušanje svjedoka. Prvih pet Stefanovih kolega posvjedočilo je da je u noći ubistva bio u kasarni u Kopnenoj zoni bezbednosti kod Medveđe i da objekat nikako nije mogao da napusti, a da neko ne primjeti.

Saslušane su i Milanove kolege iz vatrogasne jedinice u Aleksincu, i oni su potvrdili da je Milan kobne večeri bio u smjeni na poslu.