Njihovi dželati doživjeli su različite sudbine. Trojica su ubijena, četvrti je u zatvoru, a peti čeka odluku suda u Južnoafričkoj Republici da li će dobiti azil ili će biti izručen Srbiji!

Oni, koji su im pomagali poslije zločina, odslužili su kazne i posvetili se mirnijem životu. Ipak, strah od osvete nikog nije napustio ni više od dvije decenije kasnije!

Inspiratori do danas nisu kažnjeni, niti su zvanično objelodanjena njihova imena.

Zločin počinjen 15. januara 2000. godine u 17 časova i pet minuta, uzdrmao je Srbiju, a uslijedila je lavina brutalnih razračunavanja pod maskom "osvete za komandanta". Policija je zahvaljujući nizu srećnih okolnosti vrlo brzo uhapsila osumnjičene, a kao direktni izvršilac na 35 godina zatvora osuđen je Dobrosav Gavrić, koji je tog krvavog popodneva i sam ranjen. U žrtve je pucao s leđa, dok su sjedeli u separeu, a njega je pogodio Arkanov tjelohranitelj dok je bježao iz hotela. U to vrijeme Gavrić, rodom iz sela Trbušnica kod Loznice, imao je samo 23 godine i radio je u beogradskoj policiji. U vrijeme zločina bio je na bolovanju.

Gavrić je danas u ekstradicionom pritvoru u Kejptaunu. U ovom trenutku, prema riječima njegovog advokata Veljka Delibašića, vode se dva pravosudna postupka: po zahtjevu Srbije za izručenje, ali i po njegovom - da mu se odobri azil. Na odluke se još čeka. Upućeni kažu da je Gavrić u JAR nastavio da se bavi kriminalnim poslovima.

Kao ljudi koji su organizovali zločin osuđeni su Dragan Nikolić Gagi i Milan Đuričić Miki, obojica u policiji evidentirani kao prestupnici. Dobili su po 30 godina robije.

Pored njih dvojice, tokom istrage je utvrđeno da su u organizaciji učestvovali i Zoran Uskoković Skole i Branko Jevtović Jorga, koji se nisu našli na optuženičkoj klupi, a nisu ni dočekali suđenje, jer su ih obojicu ubili pripadnici "zemunskog klana" sveteći Arkana.

U ovom trenutku Nikolić je jedini iz cijele "ekipe smrti" koji izdržava kaznu. On je u Zabeli kod Požarevca. Đuričić, koji je bio u bjekstvu, ubijen je krajem aprila 2018. godine u Južnoafričkoj Republici. Njegova smrt nije rasvijetljena.

Kao pomagači ubicama poslije zločina, uhapšeno je i osuđeno šestoro ljudi. Dejan Pitulić, takođe bivši policajac, prema presudi, ranjenog Gavrića preuzeo je u Novom Beogradu i odvezao ga u Loznicu, u privatnu kliniku. Za to je osuđen na pet godina zatvora. Poslije izlaska sa robije povukao se "u ilegalu" i bavi se privatnim biznisom.

Vlasnik privatne ordinacije, koji je prvi pružio pomoć ranjeniku iz Beograda, dr Milomir Vasiljević, osuđen je na višemjesečnu kaznu zatvora. Kriv je, kako je utvrdio sud, jer nije obavijestio policiju da je Pitulić dovezao osobu ranjenu vatrenim oružjem. Ovaj ortoped je, takođe, izdržao kaznu. Danas je u penziji.

Lozničanin Vujadin Krstić je svog druga, ranjenog Gavrića, od privatne ordinacije dr Vasiljevića prebacio u bolnicu i prijavio ga pod lažnim imenom. U zatvoru je proveo četiri i po godine.

Krstićev i Gavrićev sugrađanin, Stojan Ranković zvani Divljak, iza rešetaka je proveo tri godine. On je, prema presudi, Đuričiću i Nikoliću omogućio bjekstvo i prebacivanje na teritoriju Bosne i Hercegovine, odnosno u Republiku Srpsku. Po izlasku iz zatvora jedno vrijeme je proveo u Rusiji, a potom se upustio u građevinske poslove. Lozničani koji ih poznaju kažu da je sa Gavrićem prekinuo svaki kontakt.

Loznički inspektor Đorđe Grubačić zbog pomaganja u bjekstvu Nikoliću i Đuričiću, bio je osuđen na pet i po godina zatvora. Dobio je otkaz u MUP Srbije, danas živi povučeno.