Zoran Marjanović, koji je osuđen na maksimalnu kaznu zatvora zbog ubistva supruge Jelene, u brojnim intervjuima, nakon zločina, govorio je o počiniocu teškog ubistva, sve vreme tvrdeći da su Bog i pravda na njegovoj strani.
Prvi intervju, nakon Jelenine sahrane, Zoran je dao novinarki Kurira Ljiljani Stanišić.
U tom razgovoru on je govorio o kobnom danu i šta se dešavalo na nasipu kada je Jelena nestala.
Međutim, njegovo ponašanje pred kamerom tada je moglo da se podvede pod stresnu situaciju zbog tragičnog gubitka, ali sada, pošto je osuđen, postavlja se pitanje - nije li ga još tada otkrivao govor tijela? U nastavku pogledajte kako je tada govorio:
Sve je bila predstava za javnost?
Na obilježavanju treće godišnjice smrti svoje supruge Jelene, te 2019. godine Marjanović je bio vidno uznemiren i neraspoložen, gledao je u zemlju, a u jednom momentu je čak i zaplakao i pokrio lice rukama. Više puta je poljubio sliku, zagrlio spomenik i mazio Jeleninu sliku. Ništa bolja situacija nije bila ni kod spomen-ploče na nasipu u Crvenki, gdje je pjevačicino tijelo pronađeno.
Psihijatar Ivica Mladenović objasnio je tada da je evidentno da je Zoran Marjanović na groblju bio utučen.
- Govor tijela uvijek odaje čovjeka, a ovdje je riječ o osobi koja je godinama u fokusu javnosti, što je veoma stresno, šta god mislili o njemu. Logično je da će on biti utučen na dan kada mu je žena ubijena. Napomenuo bih da je njegova tuga autentična, to je normalno ponašanje za ovakvu situaciju - kazao je tada sagovornik.
Međutim, Mladenović je ponovio da je Marjanović dosad bio sklon egzibicionizmu.
- Samo ljubljenje spomenika može biti predstava za javnost, pogotovo jer znamo da on ipak voli da bude u žiži javnosti, da se prezentuje, uprkos ovoj situaciji. Ipak, sve i da mu prija eksponiranje, evidentno je da mu nije svejedno - zaključio je tada psihijatar.
Kriminolog Zlatko Nikolić, koji je u međuvremenu preminuo, nakon pomena tvrdio je tada da je Marjanovićevo ponašanje na groblju "naučeno i primjereno situaciji".
- Kod narcisa njegovog tipa postoji to naučeno ponašanje koje je primjereno situaciji i okruženju. On nije ni smio da bude tužan, a svako drugi bi zaista bio tužan na takvom mjestu. Ovo je performans jer je imao publiku - oštar je bio tada kriminolog.