Predrag Leovac, potporučnik, jedan od najvećih heroja Košara, na jučerašnj dan napunio bi 46 godina da nije položio život predvodeći svoje vojnike u pokušaju povratka vrha Maja Glava.

Isprva je ranjen na Svetu Petku, ali svoje drugove na prokletim Prokletijama nije htio da ostavi.

Leovac je, inače, za vrijeme ratnih dešavanja bio je komandir u graničnoj četi 53. graničnog bataljona na karauli Košare.

Nakon tog ranjavanja na Svetu Petku 1998. godine, mogao je da ostane na bolovanju kod kuće. Geler od mine prošao mu je kroz donju vilicu, nanio teške povrede, ali srećom nije oštetio govor i sluh.

Operisan je na VMA, a nakon sedam dana liječenja samoinicijativno je izašao iz bolnice, kako je govorio da ne bi zauzimao mjesto drugima. Od povreda ranjavanja nije mogao normalno da se hrani, jeo je samo tečnu hranu.

To ga nije spriječilo da već nakon nekoliko mjeseci, u februaru 1999. godine nedovoljno oporavljen, odluči da se vrati na Kosovo.

U sukobima sa agresorom, u rejonu karaule Košare, pokušavajući da se vrati granični kamen, C-4, sa kojeg je bila potisnuta Vojska Jugoslavije, 14. aprila, na samo nekoliko koraka kojim bi izvršio postavljeni zadatak, Leovac je smrtno pogođen snajperom.

Metak mu je završio u vratu, prekinuvši lančić sa krstom.

Njegovi saborci su ga na šatorskom krilu donijeli do karaule, a preminuo je na putu prema Đakovici.

Njegovo čojstvo i junaštvo pamtiće se zauvijek!