Ovaj podvig su izveli "vukovi" i "gorostasi": Igor Mandarić, auto-mehaničar iz Beograda, koji je sve i organizovao, Milan Pajić, radio-amater, takođe iz Beograda, kao i braća Branko i Darko Janjić iz Valjeva, inače inženjeri i lovci.

Kako je sve to izgledalo u traumatičnim trenucima po zavejane i uplašene ljude na Maljenu, koji su 40 sati ostali "odsječeni" od svijeta i koji su pokušavali bezuspješno da angažuju GSS da dođe do njih, priča Mandarić za agenciju RINA.

- Uputili smo se u ponedjeljak u 5.00 ujutru iz Beograda ka Gornjem Lajkovcu jer je odatle bilo najbliže doći pješice do njih, a prije toga smo detaljno na GPS uređaju ucrtali rutu. Išli smo kolima koliko smo mogli da se probijemo, a dalje krenuli pješice. Prva dva kilometra snijeg je bio oko 60 centimetara kroz potoke i obronke planine i to smo savladali relativno brzo, čak smo u jednom dijelu gdje je bila rijeka 'prenosili' jedan drugog zbog duboke vode - započinje priču Mandarić.

Dalje dodaje da je drugi dio puta bio mnogo teži, sa velikim visinskim usponima i snijegom koji je, kako kaže, bio i iznad kuka!

- Pratili smo sve vrijeme GPS da se ne bismo izgubili u gustoj šumi i pravili pauze na svakih 300 metara zbog ogromnih snježnih nanosa. Zahvaljujući Branku i Darku, koji djelimično znaju te dijelove planine zbog lova u tim krajevima, skraćivali smo put koliko smo mogli. Nosili smo u rančevima oko 12 kilograma hrane i oko 15 litara vode. Zadnjih 200 metara je bilo najteže zbog dubokog snijega i uspona pod uglom od, po mojoj procjeni, 70 stepeni - ističe sagovornik RINE.

Po njegovim riječima, kad su izašli na vrh, oko 13.30, izbili su tačno na traženu kuću, u kojoj su boravili zavejani ljudi.

- Dobili smo gromoglasni aplauz svih 17 ljudi koji su bili gore zavejani. Da vam kažem, veću sreću u životu ni ja ni moje kolege nikada nismo doživjeli. Prvi osjećaj je bio, ej, pa zamisli, vidimo ih žive i zdrave. Kakva radost - nastavlja Mandarić i dodaje da su svi zavejani bili pribrani i da su se dobro "izborili" sa hranom koju su imali.

Kako objašnjava, oni su u prošlu subotu uveče ostali zarobljeni zbog kvara na dva vozila u nevjerovatnim smetovima i prvu noć su proveli u kolima, a tek drugu u kući.

- Ubrzo poslije našeg dolaska, probila se i mašina koja je probila put do asfaltnog puta. Na kraju, svi smo srećni i zadovoljni - kaže on.

Upitan kako se osjećao u tim trenucima, kaže - normalno i uobičajeno, i dodaje da je samo radio ono što mu ljudskost i humanost nalažu: pomoć drugome kad je u nevolji.

- Mislim da svi treba da se zapitamo šta i kad i koliko možemo nekome pomoći. Ne možemo samo da sjedimo i čekamo. Ovo su bile nepredvidive situacije, neočekivane za sve. Takve snježne lavine nisu baš svakodnevna stvar - zaključio je Mandarić.