Želja da zajedno počivaju ispod lipe u dvorištu porodične kuće u Požarevcu biće im ispunjena, ali njihova djeca Marija i Marko, s kojima su tamo proveli najljepše dane, ni majku, po svemu sudeći, neće ispratiti na vječni počinak, u subotu u 15 časova.

Marko Milošević još nije odlučio da li će doći na sahranu. On čak još nije ni podnio zahtjev u konzulatu Srbije u Moskvi da mu se izdaju dokumenti za prevoz posmrtnih ostataka Mire Marković, mada to može da učini za njega neko od njegovih malobrojnih moskovskih prijatelja.

U ambasadi su, kako saznaju "Novosti", već dobili instrukcije iz Beograda, iz nadležnog ministarstva, da Marku, ukoliko odluči da doprati majčine posmrtne ostatke, u što kraćem roku izdaju dokumenta. Sin Mirjane i Slobodana Miloševića, ipak, oklijeva. Razlog za to je Interpolova potjernica, koja je još na snazi. Ali i status izbjeglice u Rusiji, koji bi bio ugrožen. Ukoliko bi bio priveden u Srbiji, Rusija ne bi mogla da ga zaštiti.

Prijatelji porodice Milošević smatraju da bi, najvjerovatnije, Marka dolazak u Srbiju koštao, jer su ozbiljne optužbe protiv njega i dalje na snazi.

"Sa Marijom je potpuno drugačija situacija", kaže za Novosti Dragoljub Kočović. 

"Ona već ima potrebna dokumenta za putovanje van Crne Gore, ali je potpuno slomljena i ogorčena zbog onoga što su doživjeli njeni roditelji, ona i brat", navodi Kočović.

U malobrojnim intervjuima ona nije krila da nema namjeru da se ikada vrati u Srbiju.

"Mislim da niko od nas, ni živ ni mrtav, ne treba da bude u Srbiji ", govorila je. 

"Ima latinska poslovica koja kaže: "Nezahvalna domovino - ne zaslužuješ ni kosti moje!" Moj otac je pogriješio što je uopšte bio predsjednik te zemlje", govorila je ćerka Mire Marković i Slobodana Miloševića.

Ona je, kako tvrde njene komšije na Cetinju, sve vrijeme zatvorena u kući, iza spuštenih roletni. Niko je nije vidio, a njena povučenost u samoću odavno je uobičajena za njene komšije. Ne druži se ni sa kim, povremeno je posjeti bivši muž Slobodan Bulatović, koji je jedini i ovih dana ulazio na kapiju.

Atmosfera ispred Marijine kuće i u utorak je bila ista. Spuštene roletne, tišina, zaključana kapija i parkiran automobil za koje komšije tvrde da pripada njenom bivšem mužu.

"Vjerujem da je ona tu, čim je tu i njen bivši muž. Ne bi on, inače, dolazio. Nemamo komunikaciju sa njom, niti se posjećujemo, tako da ništa o njoj i njenim privatnim stvarima ne znamo", priča jedan od komšija.

Marija Milošević nije vidjela svoju majku od bjekstva u Crnu Goru. Obećanja da će joj Crnogorci dati dokumenta, bez obzira što nema ispisnicu državljanstva iz Srbije, izigravana su. Odgovornost je prebacivana sa Ministarstva spoljnih, na Ministarstvo unutrašnjih poslova u Podgorici, iako je iza "obećanja" stajao lično Milo Đukanović.

U kapeli bolnice u Moskvi, u kojoj je Mira Marković preminula, ona će biti i kremirana u četvrtak u 11 časova. 
Kremaciji će, uz malobrojne moskovske prijatelje, prisustvovati njen sin Marko, a da li će i Marija doputovati u Rusiju nije izvjesno.

"Ne mogu ni da zamislim kakva je Marijina patnja, ali i neizvjesnost od vremena koje dolazi, jer joj je Mira bila velika podrška i pomoć. Ona ju je, praktično, izdržavala", kažu njihovi prijatelji.

Dok se smjenjuju nedoumice o prisustvu Marije i Marka na sahrani, u Požarevcu se užurbano priprema sve što je potrebno za dostojan ispraćaj profesorke Marković, nekadašnje prve dame Srbije i Savezne Republike Jugoslavije. Već je izvjesno da će se govorima od nje oprostiti Momir Bulatović, počasni predsjednik Udruženja "Sloboda", i prof. dr Milovan Bojić, dugogodišnji prijatelj Miloševića.

Udruženje "Sloboda", čiji je osnivač bila i supruga Slobodana Miloševića, a koje se borilo za slobodu i istinu o njemu, njegovom životu i djelu, oglasilo se posebnim saopštenjem:

"Odlaskom Mirjane Marković otišao je posljednji glavni svjedok i kreator jugoslovenske i srpske istorije s kraja 20. i početka 21. vijeka. Jasno je da svjedoka ima još, ali onih koji su sa Slobodanom Miloševićem, dugogodišnjim predsjednikom Srbije i Jugoslavije dijelili najbliža ubjeđenja i ideje, svakako da više nema.

dr Milovan Bojić, Momir Bulatović".

U saopštenju se, između ostalog, ističe i da su neprijatelji Slobodana Miloševića u nemoći da se njemu suprotstave, najčešće napadali njegovu suprugu, a pokušaji da se od nje napravi "prokleta Jerina" nisu prestali sve do njene smrti.

"Oni kojima tabloidi formiraju svijest, u te optužbe će povjerovati. Oni koji imaju smisla za "kritičko mišljenje", lako će prepoznati kliše koji se primenjuje protiv onih koji odbijaju da služe "novom svjetskom poretku". Milošević je to odbio i platio cijenu glavom. Mira Marković ga je podržavala najsnažnije što je mogla. Zato je život skončala u egzilu.

Iz Udruženja "Sloboda", sažimajući život profesorke Marković, izdvajaju da je rođena u partizanskom zbjegu. Da je kao beba ostala siroče. Majku Veru Miletić streljao je Gestapo u nacističkom logoru. Od muža su je silom razdvojili oni koji su ga kidnapovali u nekadašnji nacistički logor a pretvoren u "tribunal" Shveningen u Hagu. Umrla je u izgnanstvu u Moskvi pod sramnim i lažnim optužbama koje su protiv nje plasirane u srpskoj javnosti.

"Ona je bila istinski humanista, ljevičar, idealista, jugoslovenske orijentacije, politički borac, osoba koja je imala snažan senzibilitet za politiku", naglašava se u saopštenju. 

"Vizionar, doktor sociologije, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, akademik Ruske akademije društvenih nauka. Niod jedne ove kvalifikacije Mira se ne bi odrekla. Nije to učinila ni za života. Naprotiv, svojim djelom ih je iznova potvrđivala", stoji u saopštenju.