Majka i sin sahranjeni su istog dana, jedan do drugog u Golupcu, gdje je porodica Antić nekada zajedno živjela.

Prema riječima bliske komšinice porodice Antić, ovakvu nesreću niko u gradu ne pamti, niti se desilo da se majka i sin sahrane u istom danu.

"Goran je doveo sina iz Italije kod bake i deke jer je tamo počelo mnogo ljudi da obolijeva. Htio je da ga malo skloni jer u gradu gdje oni žive ima mnogo zaraženih. Doveo je dijete, proveo je nekoliko dana sa roditeljima i vratio se nazad zbog posla. Samo što je on otputovao, otac i majka su dobili simptome, nije im bilo dobro i ispostavilo se da imaju koronu. Ne znam kako su se zarazili. Možda su im sin i unuk donijeli zarazu iz Italije, a možda su se zarazili zajedno negdje u gradu. Otac mu je imao blažu kliničku sliku i bio je sve vrijeme u kući, dok se njegovoj majci situacija pogoršala i morala je u kovid-bolnicu. Stanje joj je bilo jako loše, jer je bila hronični bolesnik. Borba za njen život trajala je nekoliko dana. Prvo je bila na kiseoniku, pa na respiratoru, ali je ipak preminula 29. septembra", s nevjericom priča komšinica.

"Da nesreća bude još veća, Goranu je po povratku u Italiju pozlilo. On je već preležao koronu i kao posljedicu virusa dobio je infarkt 20. septembra. I bukvalno umro u snu! Žena ga je mrtvog zatekla u krevetu. Mučena majka Miroslava nije ni saznala da je izgubila sina, jer je tad već bila u bolnici. Tako su za devet dana umrli i majka sin. Goranova žena jedva je skupila snage da obavijesti svekra da je ostao bez sina, da bi je on za samo nekoliko dana pozvao i rekao da je i Mira izgubila bitku za život. Tragedija kakvu Golubac, ali i okolina ne pamte. Pošto je Goran rodom odavdje, čekalo se sa sahranom dok se njegovo tijelo dopremi iz Italije i srijede papiri. Tako su i majka i sin, sahranjeni na golubačkom groblju 5. oktobra, jedan pored drugog. U isto vrijeme im je bila sahrana, a sveštenik im je održao i zajedničko opelo. Tuga Božja!", dodaje komšinica, prenosi "Blic".