Majka Milice Barašin (16), djevojčice koja je prije 11 godina surovo ubijena u Subotici, nadomak svoje kuće, danas je ponovo potražila utjehu na grobu svoje jedinice. Po prvi put ove godine nije prije posjete grobu otišla u policiju, da vidi ima li traga ubici, a kako kaže za Kurir, sad već gubi nadu da će monstrum koji joj je ubio dijete biti pronađen.
- Potrese me svaka nesreća u Srbiji, kad god strada neko ko je mlad. Eto sad i ta djevojka s roditeljima, kakvi to monstrumi prekidaju mlade živote. Do sad sam često odlazila i u policiju, nadala se da ću ipak saznati zašto sam izgubila svoju djevojčicu, ko je imao motiv da je ubije dok je još bila dijete.
Sada bi imala 27 godina, ali poslije više od decenije razmišljanja, isčekivanja da bar saznam razlog naše porodične tragedije, počinjem da gubim nadu da će se rasvijetliti, ko je i zašto ubio moje dijete, kaže majka Svetlana Simendić za Kurir.
Za šesnaestogodišnju Milicu Barašin iz Subotice, 7. oktobar te 2010. godine bio je koban. Nije ni slutila, dok se sa slušalicama na ušima, vraćala kući da više neće ugledati svoju majku i porodicu, niti je primjetila da je ubica prati. Nadomak kuće, nekoliko desetina metara, u neosvijetljenom dijelu, ubica je mesarskim nožem djevojčicu izbo na smrt.
Velikim oštrim sečivom joj je nanio ubode u grudi, a potom joj je prerezao vrat. Ona se borila sa ubicom, o čemu svjedoči činjenica da joj je odsječen kažiprst i da su joj ranjeni prsti na lijevoj ruci, odnosno, da je imala posekotine po rukama. Milicu je našao prolaznik kod somborske pruge, u naselju Zorka.
Prošlo je 11 godina od tog tragičnog dana, a još nema ni motiva ni traga ubici. Miličina majka se upravo vratila s groba svoje kćeri, kojoj nosi cvijeće na grob, neutješna što ništa više od tog ne može da učini.
Preselili su se iz Sombora, da ona ne bi putovala u srednju školu, koju je upisala u Subotici. Kobnog dana nisu radile ni kamere, u okolini gdje je nađeno Miličin beživotno tijelo. Vraćala se od drugarice, nosila je slušalice na ušima, nije vidjela ubicu kako joj prilazi s leđa. Majka se zabrinula kada je prošlo deset sati, upalila je svjetlo pred kućom, ali umjesto svog djeteta na vratima je dočekala policiju. Tada je osjetila da nešto nije u redu.
Više od decenije Svetlana se nosi s bolom, često je išla u policiju, nadala se da će ubica biti otkriven. Ali, još prije decenije, rečeno joj je da je nađen i DNK ubice, ali policija nema s čim da ga uporedi. Ni motiv ubistva do danas nije otkriven.
Svetlani je najteže u ovim danima, kada na grobu razgovara sa svojom jedinicom, pitajući se šta je moglo da natera ubicu da djetetu tako surovo oduzme život.
(Izvor: Kurir)
.webp)
