Migranti Muhamed i njegova supruga Atusa iz Irana prošle godine uzeli su pravoslavnu vjeru, a ove, kao Mihailo i Teodora, proslavili su svoj prvi Božić u Loznici. Namjeravaju da ostanu u Srbiji, a nadaju se da će se ove godine i vjenčati u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Dok unosi badnjak preko praga, Mihailo na tečnom srpskom izgovara: „Hristos se rodi!“ Teodora ga u sobi čeka sa kadionicom i otpozdravlja sa „Vaistinu se rodi“, ljube se tri puta, po srpskom običaju, krste i pale svijeću. Iako su pravoslavnu vjeru uzeli tek nedavno, veliki dio običaja su savladali.
- Za Božić smo išli u crkvu, a onda smo unijeli badnjak i doručkovali. Meni se ovdje dopadaju ljudi, već sam stekao prijatelje. Sviđaju mi se Loznica i vaša zemlja. Svi su ljubazni prema nama - priča Mihailo dok se priprema da u krugu porodice proslavi Srpsku novu godinu, koja je u narodu poznata kao Mali Božić. Oboje su željeli da uzmu pravoslavnu vjeru, a imaju čak, kako kažu, i Bibliju na iranskom da bi mogli da se mole Bogu.
Oboje su visokoobrazovani. Mihailo je po struci arheolog, a Teodora pravnica. Kada su prije godinu i po dana stigli u azil u Banju Koviljaču, znali su da je ovdje njihova posljednja stanica na putu za bezbrižniji život. Nisu željeli Zapad. Zahvaljujući prijateljima u Loznici, pronašli su svoj privremeni dom. Tu su osjetili mir u kom stvaraju, Mihailo na papiru i platnu, a Teodora u bakrorezu. - Ja se slikanjem i kaligrafijom bavim još od djetinjstva. Slikam konje, koje obožavam, ali su mi inspiracija i motivi iz persijske poezije. To je ta veza koju pokušavam da napravim između Irana i Srbije - kaže Muhamed, odnosno Mihailo, iz Irana, dok nam pokazuje radove koji su nastali tokom boravka u azilu.
Zavoljeli su i ovdašnju hranu, pa Teodora, uz dinstan peršun sa lukom i kupusom, doda i poneku poslasticu po srpskom receptu. Probali su srpska tradicionalna jela i dopadaju im se. - Ja volim gulaš i sarmu. Pasulj ne volim, to mi se ne sviđa. Volim baklave. Danas pravim supu od povrća i desert od želatina, cimeta, šećera i banana - priča Teodora.
Nakon krštenja ovaj par je uzeo i svoju krsnu slavu - Svetog Jakova Persijanca. - Ja sam predložio da Jakova Persijanca uzmu za krsnu slavu jer je to njihov zemljak, koji je mučeničkom smrću postradao s početka četvrtog vijeka, i oni su to prihvatli - kaže sveštenik Miloš Petrović, koji ih je i krstio.
Ove godine nadaju se da će se vjenčati u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ali da će u našoj zemlji pronaći posao, ali i poslije mnogo nevolja miran i bezbrižan život.
