Kako su u opštoj bolnici u Valjevu već zabilježeni slučajevi trovanja gljiva iz Gljivarskog društva uputili su apel građanima da budu oprezni ukoliko nisu stručni da prepoznaju vrste koje nisu jestive.
U Opštoj bolnici u Valjevu nekoliko osoba je već hospitalizovano zbog trovanja gljivama, a jedno lice čak upućeno na dalje liječenje u Beograd.
Uživanje u ovoj šumskoj poslastici za njih je postalo noćna mora, a iz Gljivarskog društva upozoravaju da oni koji ne poznaju dovoljno pečurke ne bi trebalo ni da ih beru.
Zbog kišovitog vremena pečuraka ima u izobilju, a stručnjaci kažu biće ih još više. Na valjevskoj pijaci takođe je moguće kupiti gljive, a prodaju se bele, vrganji, lisičarke.
Sistemski u Srbiji ne postoji ustanovljena kontrola prije nego prodavac iznese gljive na tezgu. Dragić Tomić navodi da je u više navrata odlazio na pijacu i pogledao šta se prodaje, prenosi "Vamedia".
"Na svu sreću nije bilo otrovnih gljiva u ponudi, ali ja ne mogu svakodnevno biti na pijaci. To je više na dobrovoljnoj bazi. Ipak, građani treba da budu oprezni i da ukoliko nisu sigurni kontaktiraju Gljivarsko društvo zbog determinacije. Neke gljive su na prvi pogled građanima onima koji ne poznaju gljive, identične , ali su otrovne", objašnjava Dragić Tomić iz Gljivarskog društva.
Da gljive u prodaji niko ne kontroliše potvrđuju i sami prodavci na valjevskoj pijaci.
"Ja prodajem godinama i znam koje su dobre , a niko ne kontroliše to je tačno. Ovih dana po tri cegera dnevno prodam pečuraka, ljudi vole. Kažu skupe, ali kupuju", kaže jedna od prodavačica na pijaci koja "kućicu" gljiva prodaje po cijeni od 100 dinara.
Prošle godine najveće trovanje gljivama zabilježeno je u Šapcu, ali trovanja uvijek bude i u Valjevu.
"Da li će neko biti odgovoran ako neko kupi gljive na pijaci, otruje se sa kupljenim gljivama, i umre? Trebalo bi da sve što se prodaje na pijaci neko kontroliše, to je javna površina namijenjena za prodaju. Komercijalno sakupljanje i prodaja gljiva nije jasno definisana i uređena propisima. Od devedesetih iniciramo nadležne da rade svoj posao, da zakonski urede ovu materiju .Nešto se pokrene kada neko plati životom zbog trovanja gljivama i nakon toga ništa", kaže Tomić.
Gljivarsko društvo zajedno sa Regionalnom komorom Valjevo, dalo je pisani prijedlog nadležnima kako riješiti problem.
"Mi smo ponovo dali prijedloge jer postoje rješenja , ali ne vidimo da se nešto rješava. Ili će se opet prebaciti da je baka kriva što je prodavala gljive Ili da je kriv onaj što je kupio? Prošle godine se sedmoro otrovalo, a kupili su gljive na pijaci, jedna žena je preminula. To su poražavajući podaci koji bi trebalo da su alarm za djelovanje", zaključuje Tomić.
Postoje brojne zablude i mitovi o tome kako prepoznati otrovne gljive, a najrrasprostrajeniji među njima jeste da se kuvanjem otrov može uništiti. Takva tvrdnja nije tačna jer je otrov terostabilan što znači da se kuvanjem ne može uništiti.
Amanitinski ili faloidinski sindrom, koji se smatraju težim oblicima trovanja izazivaju zelena pupavka (Amanita phalloides), bijela pupavka (Amanita verna), smrdljiva pupavka (Amanita virosa), ali i 14 drugih gljiva, a trovanje se najčešće završava smrću.
