Srbija je strateški najvažnija država na Balkanu, kroz koju prolaze najvažniji koridori kopnenog i obalnog transporta između Zapadne Evrope i istočnog Sredozemlja, kao i Baltičkog i Egejskog mora, koju SAD prilično ignoriše, piše američki list "Nešenel interest".
List navodi da je posjeta ruskog predsjednika Vladimira Putina Beogradu 17. januara pokrenula veoma važno pitanje da li Rusija i Kina "zadiru" u Srbiju korišćenjem činjenice da Vašington zanemaruje ovu zemlju.
Autor teksta analitičar Gordon Bardos napominje da Rusija nije jedina koja je primijetila važnu ulogu Srbije i podsjeća da su investicije Kine u Srbiji prevazišle vrijednost od deset milijardi dolara.
On piše da je posljednji predsjednik SAD koji je posjetio Beograd bio DŽimi Karter 1980. godine, dok je Putin četiri puta posjetio Srbiju od 2000. godine i da se sa sprskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem do sada sastao najmanje 14 puta.
Bardos je podsjetio da se kineski predsjednik Si Đinping, koji je Srbiju posjetio 2014. godine i planira da to još jednom učini do kraja ove godine, čak pet puta sastao sa predsjednicima Srbije.
"Suprotno od onoga što rade Kinezi i Rusi, nikada nije održan sastanak predsjednika SAD i Srbije, čak i u periodu Savezne Republike Jugoslavije", istakao je Bardos.
List dalje objašnjava faktore različitog pristupa Srbiji, među kojima izdvaja "zavještanje" koje su ostavili predsjednik Bil Klinton i potpredsjednik Al Gor, koji su tokom 90-ih godina prošlog vijeka odlučili da podrže mislimane na Balkanu, sa namjerom da "dobiju bodove" u islamskom svijetu.
Drugi razlog jeste to što Peking i Moskva "znaju da čitaju mapu", te su svjesni značaja koridora koji prolazi kroz Srbiju, dok je američka politka već više od dvije decenije usredsređena na BiH i Kosovo i Metohiju, koji su u smislu geografije i nekretnina strateški od sekundarnog značaja, ili na Makedoniju i Crnu Goru, uglavnom zbog promovisanja integracije u NATO, objasnio je "Nešenal interest".
"Treći razlog je to da u spoljnoj politici nema volje da se shvati koliko se svijet promijenio u posljednje dvije decenije. SAD nisu više ono što je Medlin Olbrajt nazvala 'neophodnom nacijom', a manje zemlje u multipolarnom svijetu sada imaju političke, ekonomske i strateške opcije", napominje Bardos.
Novinar dalje navodi da su druge zemlje spremne da budu partneri i investitori, ukoliko Vašington odabere da se ne uključi u saradnju sa tim zemljama.
Bardos dodaje da u svemu navedenom ne postoji strateška logika, ali da činjenice pokazuju do koje mjere politika SAD usmjerena ka Balkanu ostaje talac posebnim interesima i etničkim lobijima onih koji misle da imaju koristi od što većeg neslaganja Beograda i Vašingtona.
"Takva kratkovidost prijeti da ugrozi napredak koji je već ostvaren u odnosima Vašingtona i Beograda. Najbolji primjer toga jeste to što mediji Srbiju često predstavljaju kao 'ruski položaj na Balkanu', dok činjenice u realnosti pokazuju nešto sasvim drugo", dodaje se u izvještaju.
List napominje da je premijer Srbije Ana Brnabić izjavila da bi Beograd, ukoliko bi morao da bira između Moskve i Brisela, izabrao EU.
"Nešenal interest" dodaje i to da, uprkos tome što je Srbija na putu pristupanja EU, Vašington nastavlja da ignoriše strateški najvažniju zemlju na Balkanu.
