Kako mještani sela pričaju, Džonić je po hapšenju Belivuka, Marka Miljkovića i njihove ekipe pokazao veliko interesovanje za taj slučaj i konstantno je pratio novinske izvještaje usput ih komentarišući.

- Stalno je komentarisao ubistva koja su počinili. Pratio je svaki slučaj, iznosio svoje mišljenje. Tada mi to nije djelovalo čudno jer su svi pričali o tome. Međutim, ono što mi je u jednom trenutku skrenulo pažnju je to da nije osuđivao Belivuka i njegove ljude, kao su što svi radili. Čak je pričao da Belivuku ne mogu ništa, što se srećom pokazalo kao neistinito. Sve to mi je bilo čudno za jednog čovjeka poput Gorana, koji je čitavog života nosio uniformu - kaže za Alo! jedan od Džonićevih komšija.

Prema njegovim riječima, svi u mjestu su se zgražavali nad zločinima ovog klana, ali ne i Džonić, koji je pričao da za tako nešto treba imati hrabrost i mozga?!

- Nije se grozio, on je bio fasciniran tim zločinima. Činilo se da im se divi, pogotovo kada se povela priča o načinu na koji su se Belivuk i njegovi kriminalci rješavali tijela.