Njen suprug Zoran slučaj je prijavio policiji, a i sam se uključio u njenu potragu sa svim njemu znanim i neznanim ljudima. Drugog dana aprila 2016. godine nađena je mrtva u kanalu u Borči. Iza sebe je ostavila tada kćerkicu staru svega šest godina.

Danas je Zoran Marjanović osuđen na 40 godina robije zbog ubistva supruge Jelene.

Tokom suđenja tužilac Višeg javnog tužilaštva predočio je niz optužbi na račun Zorana Marjanovića.

Mobilni telefon

"Prije nego što je Jelenu lišio života u kanalu, u 16:38 časova Zoran Marjanović je svjesno isključio svoj mobilni telefon i postao nedostupan daljem registrovanju baznih stanica mobilne telefonije. Nakon ubistva, telefon je ponovo uključio u 17:04:28 časova i ponovo postao dostupan odnosno registrovan od strane baznih stanica. U 19,35 časova je prijavio nestanak supruge u Policijskoj upravi za grad Beograd UKP Osmo odjeljenje, pokušavajući da prikrije svoje radnje izvršenja, pa je i po dolasku policijskih službenika učestvovao u potrazi za oštećenom simulirajući zabrinutost za njen nestanak", tvrde iz Višeg javnog tužilaštva u Beogradu.

Prema njihovim tvrdnjama, "okrivljeni je smišljeno izvršio krivično djelo u situaciji kada se oštećena tome nije nadala i nije mogla da pruži nikakav otpor u napadaču naoružanog oruđem podobnim da je ubije".

Krv u "mercedesu"

"Što se dokaza tiče, biološko-trasološkim vještačenjem je utvrđeno da je pokušano uklanjanje tragova krvi Jelene Marjnović sa zadnjeg sjedišta Zoranovog automobila marke Mercedes E320 CDI. Riječ je o kapljičastom tragu koji je na to mjesto mogao dospjeti, ili neposrednim prskanjem iz rane, ili odbačajem sa okrvavljenog predmeta, odnosno dijela tijela, kao što je npr. okrvavljena ruka. Navedeno vještačenje isključuje tezu odbrane Zorana Marjanovića da se Jelena povrijedila navodno mijenjajući gumu na automobilu u neutvrđenom periodu, pa da je fotografisala povrijeđenu ruku i poslala fotografiju okrivljenom, koji je sačuvao te fotografije", stav je tužilaštva.

Bazne stanice

"Na osnovu svih činjenica obrađenih i sadržanih u prostorno-vremenskom vještačenju i dopuni vještačenja, zatim izjašnjenja vještaka tokom suđenja, proizilazi da je Zoran Marjanović namjerno isključio mobilni telefon po dolasku na nasip. Analiza baznih stanica i kretanja okrivljenog i pokojne Jelene Marjanović duž nasipa, pokazuje da je njihov susret oko 17 časova na otvorenom prostoru u zoni mjesta kritičnog događaja bio neizbježan. Dalje, samo mjesto ponovnog uključenja telefona Zorana Marjanovića nalazilo se u bliskoj zoni mjesta događaja oko 17,04 časova. Takođe, evidentno je da je Zoran Marjanović više puta pozivao telefonom pokojnu suprugu iz zone mjesta ponovnog uključenja (mjesto blisko mjestu kritičnog događaja)", kažu u Višem javnom tužilaštvu.

Tužilac je stava da je "SMS koji je primio Zoran Marjanović po uključenju telefona i koji nije mogao izbjeći, potvrđuje njegovu poziciju u zoni mjesta ponovnog uključenja odnosno kritičnog događaja".

"Zoran Marjanović je nakon ponovnog uključenja telefona, telefonirao bratu iz zone mjesta ponovnog uključenja (bliska zona mjesta kritičnog događaja) prije nego što su kamere registrovale njegov prolazak prema kući Jahović, odnosno prema rampi Šljunkara", tvrdi tužilac.

Snimci

"Snimci na kamerama koje gledaju na nasip (oko 17,14 časova u realnom vremenu) pokazuju prolazak Zorana Marjanovića iz pravca mjesta kritičnog događaja sa djetetom u smjeru rampe Šljunkara, što je u dobroj koleraciji sa mjestom i vremenom ponovnog uključenja. Konačno, vještačenjem je potvrđena moguća pozicija svjedoka Milana Radića na Putu za Crvenku u visini mjesta događaja, kako analizom baznih stanica, tako i analizom kamere sa kuće Jahović koja gleda na ulicu, a takođe i analizom snimaka iz autobusa GSP, u zoni nasipa oko 17 časova i praktično mogućnost da je mogao da vidi Zorana i Jelenu", tvrde u Višem javnom tužilaštvu.

Svjedoci

Više javno tužilaštvo podsjeća da je dokaz koji je odbrana posebno isticala, gostovanje Jelene Marjanović u emisiji "Grand magazin" od 10. septembra 2015. godine, u kojoj je govorila o skladnom braku sa suprugom, apsolutno nekredibilan i u suprotnosti sa iskazom svjedoka Zorice Gemović, koji je u određenom dijelu potvrđen i iskazom svjedoka Borisa Pucića.

"Zorica Gemović, Jelenina frizerka, ispitana je i u istrazi i na glavnom pretresu, gdje je svjedočila o poremećenom odnosu između Zorana i Jelene, navodeći da joj je Jelena u više navrata ispričala kako je on omalovažava, govori joj da je debela i ružna, kao i da joj je život u njegovoj kući katastrofa, i da joj dođe da uzme dijete i da ode", kaže tužilac.

Kada je Zorica pitala Jelenu zašto se ne razvede, ona joj je odgovorila "Zoko, on bi me ubio".

"S tim u vezi, sudski vještak Zoran Stanković je na glavnom pretresu 5. juna 2020. godine, shodno svom višedecenijskom iskustvu, naveo da brojnost, intenzitet i lokalizacija povreda ukazuju da je povredilac imao jake emocije ljutnje, bijesa, mržnje ili osvete prema oštećenoj", tvrdnja je tužioca, prenosi "Telegraf.rs".

Pantalone

"Takođe, nije sporno da na garderobi Zorana Marjanovića nisu nađeni tragovi krvi, iako bi prema mišljenju vještaka Dušana Keckarevića morali da budu, s obzirom na povrede koje je zadobila oštećena, ali tužilaštvo podsjeća da je okrivljeni imao dovoljno vremena da promijeni garderobu nakon izvršenja krivičnog djela do prijave nestanka. Podsjećamo da je imao više intentičnih pari maskirnih pantalona", rekao je tužilac tokom završnih riječi.

Jelena Marjanović ubijena je 2. aprila 2016. godine dok je trčala nasipom u Borči. Nju je ubica 8 puta metalnom štanglom udario u glavu. Prema riječima vještaka do posljednjeg trenutka borila se za svoj život i umrla je u groznim mukama.